Komemoracija u počast žrtvama Holokaust
Kao i svake godine na dan kada se obeležava sećanje na žrtve velike bečejske racije, kod spomen ploče gde je nekada bila bečejska Sinagoga, obeležen je i Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta, obeležava se 27. januara u znak sećanja na dan kada je 1945. godine oslobođen Aušvic-Birkenau, najozloglašeniji logor smrti u porobljenoj Evropi.
Komemoraciji su prisustvovali predstavnici lokalne samouprave, predstavnici SUBNORa i političkih partija i drugih organizacija kao i zamenica predsednika opštine Bečej Svetlana Vuletić i član Opštinskog veća zadužena za odnose s verskim zajednicama Emeše Đere Dečov iz lokalne samourave. Na komemoraciji je očitao molitvu na hebrejskim i govorio i predstavnik Saveza jevrejskih opština Robert Kovač iz Subotice. Ivana Onjin je pročitala pesmu Ivana V. Lalića „Opelo“ a Loreta Živković je ne mađarskom jeziku pročitala religioznu pesmu starih Jevreja „Žoltaraš verš“. Nakon toga prisutni su položili vence kod spomen ploče.
Robert Kovač je ovom prilikom rekao: “Mi smo se danas okupili ovde sećajući se na Jevreje Bečeja kojih više nema. U ime Saveza Jevreja Srbije mogu i ove godina da se zahvalim vama u Bečeju što svake godine organizujete ovaj pomen dan”. On je takođe rekao da bi možda primerenija reč umesto reči Holokaust trebalo da se koristi reč “Šoa” koja je adekvatnija, tačnija kada je u pitanju stradanje Jevreja tokom Drugog svetskog rata jer označava sistematično uništavanje nacije. „Šoaˮ je hebrejski pojam. Oba pojma imaju teološku ili kosmičku dimenziju. „Holokaust” je izveden iz grčke reči koja označava žrtvu na oltaru ali ova reč takođe na dobrovoljnu žrtvu, „Šoa” međutim, ima svoj biblijski koren u pojmu „shoah u-meshoah” , doslovno „razorna olujaˮ i ima značenje uništenja. Pored toga Robert Kovač je izrazio zadovoljstvo što je zgrada nekada Jevrejske škole ostala da vrši obrazovnu funkciju što je takođe lep način da se pokaže poštovanje prema nekada brojnoj bečejskoj jevrejskoj zajednici.
Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta ustanovljen je 1. novembra 2005. godine rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a u znak sećanja na dan kada su vojnici sovjetske Crvene armije oslobodili Aušvic. Baš tamo u Aušvicu su zauvek nestale i neke od porodica bečejskih Jevreja. Fašistička mađarska vojska ušla je u Bečej 13. aprila 1941. godine. U Bečeju je tada živelo 280 Jevreja. Nemačka okupaciona vlast je naredbom od 19. aprila 1941. godine primorala sve Jevreje da se prijave vlastima. Samo mesec dana kasnije, 31. maja, Jevrejima je nametnuta obavezna prijave celokupne imovine. Konfiskovanje imovine Jevreja započeto je 22. juna. a januara 1942. godine dogodio se najveći zločin u istoriji Bečeja. U periodu od 26. do 28. januara 1942. godine mađarski fašisti su sproveli raciju u kojoj je nastradalo preko 200 nedužnih bečejskih Jevreja i Srba. Kraj rata u Jugoslaviji dočekalo je 6553 Jevreja, od toga 8 Bečejaca. Skoro svi su napustili svoja ognjišta i nastanili se u Izrael. Jevrejska opština je ugašena nakon što su svi Jevreji napustili Bečej. Sinagogu nije imao ko da održava i ona je vremenom propadala. Plac na kojoj se nalazila sinagoga otkupila je vlast. Sinagoga je srušena 1962. godine i na tom mestu je podignuto stambeno naselje ali je na mestu Jevrejske škola i danas obrazovna ustanova „Labud Pejović“. U Bečeju su nestali gotovo svi spomenici materijalne kulture Jevreja. Danas još jedino jevrejsko groblje podeseća stanovnike Bečeja da su u gradu nekada živeli Jevreji.
