Svojom glavom: Američka noćna mora

Mit o milionerima iz blata, o vratolomnom uspehu koji čeka sve one koji su odlučni i naporno rade, takozvani američki san, ideološka je podvala kojoj je cilj da širi optimizam i pouzdanje u postojeće društveno-ekonomske odnose. Drugim rečima, parafrazirajući pisca Stajnbeka, socijalizam nikada nije uhvatio koren u Americi, jer ljudi ne vide sebe kao siromašne radnike već kao milionere s privremenim novčanim poteškoćama.

Današnja je vertikalna pokretljivost u društvu neuporediva u odnosu na nekad. Postoje nebrojeni „self-made“ pojedinci koji su, dakle, jedino uz pomoć truda i sposobnosti ostvarili snove. Međutim, tvrdnja da svako može uspeti logički ne povlači tvrdnju da to mogu svi, pa čak ni većina. Pri tom, naravno, ne stoji ni da svako može uspeti, jer čak i u „zemlji mogućnosti“ šanse ne samo da nisu jednake, već su neretko praktično nepostojeće. Ipak, ljudi obično nisu svesni svojih izgleda. Kao kada igrate lutriju, vi nemate pred sobom matematičke modele, proračune verovatnoće, statistiku, već tek fantaziju, slike bogatstva, kako vraćate dugove, kupujete stvari, putujete, uživate. Ono što podvaljuje je činjenica da vam je tutnut loz u džep – kod lutrije iluzija traje do sledećeg izvlačenja, a u životu gotovo neograničeno. Iako naizgled neodgovarajuća, analogija je zapravo (dovoljno) dobra, jer dominantna ideološka mantra, i upravo opijum za narod, jeste da uspeh neće izostati kada se svojski potrudite. Mi, naime, sistematski precenjujemo naše šanse za uspeh, jer se oslanjamo na anegdotalne slučajeve tj. na medijima isposredovanu stvarnost u kojoj su američki snovi mnogo vidljiviji spram daleko većeg broja američkih noćnih mora.

Ivan Kovač