Bečejski bazeni, nekad i sad …
Sezona “ozbiljnijeg” kupanja na bazenu ili na Tisi, ovog veoma varljivog leta, započela je tek u poslednjih nekoliko dana. Bazen je za novije generacije naših sugrađana sve popularniji u odnosu na reku, na Tisu. Čak i mladi, deca, tinejdžeri, traže udobnost, dodatne sadržaje, kafiće i sladoled na bazenu, suncobrane i ležaljke. Sudeći po svemu plivanje i kupanje, igranje u vodi nisu više dovoljni. Svaka pa i ona najmanja seoska plaža, uglavnom okružena prirodnom šumom je neupotrebljiva jer nema prodavca sladoleda ili pesak ili bar rezident DJ u kafiću. Tinejdžeri izgovaraju rečenicu „da se plaše mutne vode jer se ne vidi dno“.
Sudeći po svemu „kultura“ letnjeg života grada na reci se promenila zauvek. Deca su naučena da je reka prljava, da je opasna, da im i sa 15 godina treba konstantan nadzor u blizini vode. U svakom slučaju očigledno je da je Tisa izgubila bitku sa bazenom. Iako znaju da budu prilično prentarpani u jeku sezone bečejski bazeni nude sve ono što korisnici traže. Danas ima tu i kafića i biblioteke i hrane i piće i suncobrana i ležaljki, uglavnom sve.
No nije uvek bilo tako … U arhivi Bečejskih Dana, tačnije nekadašnjih Bečejskih novina pronašli smo veoma veliki broj fotografija koje nam svedoče o tome kakav je letnji provod bio na bazenu nekoliko decenija unazad. Ako baš i nije bilo rezident DJ-a, koji je, doduše, najbolje svedočanstvo o tome da tradicija opstaje jer je ona kaseta s kraja 80-tih i početka 90-tih sa hitovima Tap 011, sada već verovatno prebačena u mp3, i dalje aktuelna muzička podloga za kupanje i danas; dakle, ako i nije bilo muzike, sladoleda ili hladnih pića, onda kada je i uvođenje bodice sa mekikama bio nagoveštaj luksuza, bazeni su bili puni, organizovane su školice plivanja i sudeći po svemu socijalni život grada odvijao se na bazenima. Jedno što je tada ovaj grad imao i više stanovništva pa je tako intezivan socijalni život postojao i pored reke.
Znalo se da u nekim godinama (tu negde oko 12-te) dobiješ prvu dozvolu za samostalan odlazak na Tisu, bila je to neka vrsta inicijacije za ulazak u svet odraslih. Iako ga niko nije tražio možda ipak da damo mali savet roditeljima, naučite decu da poštuju prirodu i da je se ne plaše. Do tada bazen je odlična referentna tačka kako ih vaspitati da zajednički sa svojim prijateljima i komšijama borave i nauče kako da se ponašaju u vodi, da nauče da je velika privilegija ovog grada da su generacije odrastale na bazenima ili na reci i imale ono što veliki broj drugih gradova nema, mogućnost izbora.
