Četvrti „Gastro fest”: Nedeljni zajednički ručak
Kako smo u prethodnom broju najavili u nedelju 26. septembra u Goranskom parku održan je četvrti po redu „Gastro festˮ (u prošlom broju naveli smo da je peti po redu, greška autora teksta). Bez obzira na brojku ispred važnije je da sa svakom godinom ovaj festival svakako napreduje, naravno, ako izuzmemo prošlu godinu koju je pojela korona kada, nažalost, nije bilo moguće održati festival u još jednom od mnogobrojnih talasa epidemije.
Ove godine je Goranski park bio prepun posetilaca i ako je sudeći prema ovom događaju Bečejce je najlakše iz kuće izvući na hranu. Takođe ovo je novinarima jedinstvena prilika da kada pišemo o ovom parku to nije zbog razbijenih svetiljki i demoliranja, prilika da opišemo jednu potpuno drugačiju sliku Bečeja.
Ono što svakako karakteriše ovaj festival, i čini ga veoma uspešnim je atmosfera kako prirodnog okruženja u parku tako i jedinstvene spontanosti i familijarnosti za koju su svakako zaslužni organizatori Društvo intelektualaca braća Tan.
Ono što je još očiglednije je i da iza te prividne lakoće postojanja, spontanosti, nepretencioznosti i opuštenosti stoji prilično velik posao organizacije. Logistika samog festivala je bila besprekorna, primetno je bilo da se dosta razmišljalo o tome na koji način najbolje može da se organizuje prostor u okviru konceptualnog „kruga festivalaˮ tako da omogući posetiocima udobnost i olakša frekvenciju ali i da ih „nateraˮ da se što duže se zadrže. Iza ponude festivala stoji takođe sigurno obiman posao pregovaranja i odabira izlagača jer je već na prvi pogled veoma jasan koncept izbora a dobro je odrađena i logistika za svakog izlagača. Kako su organizatori naveli, koncept, tema festivala je „nedeljni ručakˮ a Bečejci su bar ove nedelje imali priliku da se odreknu supe kod kuće u podne i da zajednički ručaju ali i da sretnu prijatelje koje možda godinama nisu videli.
Jedan od najvećih i najbitnijih uspeha ovog festivala je pre svega taj spontani socijalni skoro eksperimant u bečejskom društvenom životu a to je osećaj pripadnosti jednoj zajednici, kako onoj geografskoj tako i zajednici koja očigledno ima veoma izražene gurmanske potrebe jer hrana je bila odlična. Većina naših sugrađana su uglavnom nakon pronalska „bazeˮ negde pod šatrom ili u laundž varijanti na balama slame odlazili u „lovˮ po štandovima i skoro po pravilu vraćali se sa hranom, slatkišima ili pićem, tako bar nekoliko krugova i tek na kraju pred polazak kući je sledila kupovina za poneti. Organizatori su ceo ovaj događaj zamislili kao porodični festival, organizovali su zabavu za decu, lutkarske predstve, radionice, muziku. Muzički program tokom dana, uglavnom sačinjen od lokalnih bendova i orkestara (Bečejski gradski orkestar, bejbi bend iz Bubamara muzičkog studija, ženski bend „Les Fillesˮ, takođe iz ovog studija, ekipa iz Fokos zenekar i dr.) nije bio nametljiv, više kao dopuna atmosfere jer je u fokusu dnevnih događanja bila hrana i druženje. Ipak za veče je bio organizovan koncert subotičke grupe Perpetuum Mobile, poznatog cover benda i žurka koja je potrajala do kasnije u noć.
Preko trideset izlagača ove godine bilo je na festivalu i ono što je svakako za pohvalu je da se čitava fešta bez obzira na veoma šaren izbor hrane, pića i rukotvorina nije pretvorila u vašar sa gomilom džidžabidžarnica i standardnih šatri. Kvalitet robe i hrane bio je presudan za odabir izlagača i kada je u pitanju scena manufaktura koje proizvode domaće lokalno proizvedene artikle očigledno je da u toj grani privrede postoji veliki potencijal i u našoj opštini i u okruženju. Sudeći po svemu i ukus potrošača, kada je hrana u pitanju, polako počinje da izlazi iz korpi po supermarketima i vraća se u male radnje i na lokalne proizvode, trend koji je već odavno usvojen svuda u svetu. Ovakvi festivali i u drugim gradovima su sve češće organizovani a taj cilj promocije lokalnih proizvoda bio je osnovni motiv i osnivanja ovog festivala od strane organizatora pre nekoliko godina, naravno sa specijalnim fokusom na vojvođansku i lokalnu kulinarsku tradiciju. Vojvođani, pa i Bečejci su foody nacija koja će uvek pronaći način da napravi dobar „fjužnˮ između tradicionalnog (sve vrste paprikaša i roštilja) i modernog (američkih palačinki, egzotičnih začina, čurosa ili humusa) a „Gastro festˮ i drugi festivali ovog tipa su odličan primer kako sve to može dobro da funkcioniše a da se paralelno podignu kapaciteti lokalne privrede i proizvodnje hrane i gotovih proizvoda i da Vojvodina ne mora da bude samo „žitnicaˮ koja proizvodi samo sirovine za industrijsku preradu. Vojvođanska kulinarska tradicija sa uticajima svih kuhinja naroda koji žive ovde svakako zaslužuje mnogo više.
Na ovogodišnjem „Gastro festuˮ dobar deo izlagača nisu bili iz Bečeja jer je očigledna i namera organizatora Društva intelektualaca braće Tan bila da ponuda na festivalu bude što kvalitetnija ali i da na neki način potakne Bečejce i lokalne proizvođače hrane da uđu u utakmicu sa onima koji su već uspeli da „brendirajuˮ svoje proizvode, da ih uspešno plasiraju na tržište, pa je tako bilo izlagača iz Subotice, Temerina, Kucure. Stare Moravice, Novog Sada i drugih gradova i sela u Vojvodini. Posetioci su na ovoj manifestaciji mogli da kupe razne proizvode ali pre svega su se najčešće okupljali oko „vatreˮ, oko kazana sa kuvanom hranom i roštiljima. I pojedini bečejski restorani su imali svoje štandove na „Gastro festuˮ, doduše nije ih bilo mnogo i zaista je nejasno zašto nisu iskoristili ovu priliku da promovišu restoran i hranu koju spremaju, ali možda neki sledeći put ili dogodine.
Posetioci ali i pojedini izlagači su najčešće komentarisali da ovakvih manifestacija treba da bude više i češće, možda nekoliko puta tokom letnjih meseci jer, sudeći po svemu, Bečejcima se dopada ideja da bar jednu nedelju ostanu bez supe i zamene rutinu nekim novim ukusima ali i starim zaboravljenim bakinim krofnama ili palačinkama sa domaćim pekmezom ili onim američkim sa domaćom nutelom ili kraft namazima od lešnika sa pojedinih štandova.
Pitanje je i zašto samo tokom letnjih meseci. Nije loša ideja da se i negde oko zimskih praznika organizuje sličan festival jer verujemo da bi i kad zahladi ponovo uspeo da okupi Bečejce oko zajedničkog kazana sa toplim jelima, naravno na istom mestu u Goranskom parku. Očekivati da to bude još idiličnije, pod snegom, bilo bi previše romantično jer smo te klimatske uslove odavno izgubili ali ne treba zaboraviti da ovde zimski praznici traju skoro mesec dana pa možda nije loša ideja da se zimski novogodišnji festivali prebace iz centra u Goranski park … vredelo bi razmisliti. U svakom slučaju do sledeće godine na petom festivalu hrane i pića, ako ne ranije!






