Covid-19: Periodični izveštaj (od 30. januara do 13. februara)
Tokom prethodne dve nedelje kovid epidemija je u celoj zemlji kao i u Bečeju distigla neverovatne brojke sa čak nekoliko dana oko 100 pa i preko toga zaraženih na dnevnom nivou. Broj zaražene dece se prema statistici Štaba ipak malo smanjio u odnosu na prošli period. Tokom ovog dvonedeljnog perioda bilo je čak 785 zaraženih. Na dnevnom nivou brojke variraju negde oko 50-ak sa, kao što smo rekli nekim drastičnijim izuzecima. Trenutno je Bečeju registrovano 567 aktivnih slučajeva što je manje smanjenje u odnosu na prethodni period periodičnog izveštaja kad se uzme u obzir činjenica da je po novom sistemu skraćen period izolacije, pa samim tim i „brojanje“ aktivnih slučajeva. U toku ovog perioda je broj testiranih bio 1672. I dalje se omikron soj virusa preklapa sa sezonskim gripom i periodom intenzivnijih prehlada. Simptomi su za sve ovo veoma slični pa zato lekari preporučuju obavezno testiranje. U ovom trenutku je 7220 naših sugrađana u Bečeju preležalo kovid od početka pandemije, što je za skoro 1000 veći broj nego u prethodnom periodu. Povećava se polako i broj hospitalizovanih jer, prema navodima lekara i stručnih lica, omikron soj poprima jači oblik i sve je zarazniji i ne pokazuje znake jenjavanja. Trenutno u bolnicama i na hospitalizaciji je 21 novih pacijenata iz naše opštine. Od 21. oktobra iz štaba smo počeli da dobijamo i izveštaj o tome koliko je zvanično dece testirano i pozitivno na korona virus i u ovom periodu broj zaražene dece stagnira ili čak opada Štab je počeo da izveštava i o broju zaražene dece po školskim ustanovama. Veoma mnogo zaraženih je i nastavnika po školama pa je u školama na teritoriji Bečeja u mnogome otežan rad a pojedina odeljenja u školama su na onlajn nastavi. Za prethodne dve nedelje prema informacijama iz Štaba 91 dete je i zvanično registrovano da su oboleli od kovida.
Prema saopštenjima iz državnog štaba trenutno je najdominantniji omikron soj virusa ali još uvek ima i slučajeva prethodnog delta soja koji je bio jači no, na žalost, iako je slabiji omikron se brže i lakše prenosi.
Da podsetimo, Svetska zdravstvena organizacija saopštava da nema informacija koje bi sugerisale da se simptomi omikrona razlikuju od onih kod drugih varijanti – tako da na kašalj, groznicu i gubitak ukusa ili mirisa i dalje treba obratiti pažnju. Umor, ekstremni umor je jedan od simptoma koji svakako izdvaja ovaj novi soj. Simptomi kod zaraženi osoba do sada su bili drugačiji i blaži. Pacijenti se uglavnom žale na bolove u telu i umor. To je uočeno posebno kod kod pripadnika mlađe generacije, čak više nego kod starijih. Potreba za bolničkim lečenjem je manja, za sada. Pored toga omikron soj ima slične simptome kao i običan sezonski grip i prehlada tj. temperatura, kašalj i curenje nosa.
Podatke o vakcinaciji dobili smo od Doma zdravlja. Imu-nizacija stanovništva se nastavlja i trenutno je interesovanje veoma slabo. Da ponovimo: iz Doma zdravlja i dalje apeluju da se građani prijave i vakcinišu. Iz ove ustanove takođe poručuju da vakcina ima dovoljno i to svih prozvođača. Ukupno do početka ove nedelje datih vakcina je 33.595 (+ 164 za prethodni period), od toga prvih doza 12.762 (+32), drugih doza 12.4830 (+33), a trećih doza 8.350 (+99). Dakle, u poslednje dve nedelje je podeljeno samo 29 prvih doza što je znatno smanjen broj u odnosu na prethodni period. Do sada je podeljeno i 1556 vakcina protiv sezonskog gripa.
Da li je ovo zaista početak kraja?
Nakon skoro dve godine od početka masovnog širenja korona virusa poslednjih mesec ili dva od kada je omikron soj najdominantniji i istovremeno najblaži do sada, raste broj zemalja u svetu koje su se odlučile da polako počnu da ublažavaju ili čak u potpunosti ukidaju mere preventive. Koliko je to zaista korak u pravom pravcu kada su medicinski pokazatelji u pitanju a koliko politička odluka vlada država koje takvo vanredno stanje ne mogu da kontrolišu i da ekonomski održavaju videćemo u dogledno vreme. U svakom slučaju sve češće možemo da pročitamo na internetu i u štampi da se očekuje „kraj epidemije“. Kovid bi nakon ovako „mlakog soja“ (koji je svakako potpomognut i činjenicom da je dobar deo građana u skoro svakoj od tih država vakcinisan nekoliko puta) trebalo da postane endemska bolest, poput običnog sezonskog gripa koji se pregura svake godine i čak nekoliko puta uz manje terapije i „na nogama“. Problem je jedino to što je trenutno broj zaraženih veći nego ikad, što niko ne može sa sigurnošću da tvrdi kako i na koji način će virus još mutirati i da li je zaista oslabio tako da su neke mutacije na jaču varijantu nemoguće, problem je i to što je i dalje smrtnost prilično velika, problem je što ovaj virus nije „sezonski“ …
Kraju pandemije i vraćanju u “normalnost”, kakva god ona bude u narednim godinama, raduju se svi, od onih najkorisnijih u ovoj situaciji, premorenog medicinskog osoblja, do onih znatno manje korisnih, već navedenih političara. Od svega možda najviše treba da se raduju najmlađi kojima je već dve godine, najblaže rečeno, obrazovanje poremećeno merama zaštite, onlajn nastavom i cirkusom sa gomilom iznuđenih raspusta, razvrstavanja po grupama i neredovnim pohađanjem škole. Ono što je sigurno jeste da bi kraj pandemije umnogome olakšao život svim onima kojim je, pored zdravlja, osnovna egzistencija bila ugrožena. Stručna, medicinska zajednica ipak je opreznija u prognozama da je ovo početak kraja pandemije ali smatraju da se ona jednom mora završiti, kao i sve prethodne koje su pogađale čovečanstvo vekovima. Ono što bi trebalo da se desi kao „ozvaničenje“ kraja je da Svetska zdravstvena organizacija (WHO) u određenom trenutku i prema jasno utvrđenim kriterijima, oceni i saopšti da je u dovoljnom broju zemalja došlo do značajnog smanjenja broja obolelih, hospitaliziranih i umrlih, odnosno značajno manjeg širenja virusa, te da proglasi kraj pandemije. Isto tako i vlade država zvanično nakon stručne analize sa istim kriterijumima mogu da proglase kraj pandemije na svojoj teritoriji. Ono što jeste važno je i da se to ne uradi olako, prerano, jer to veoma može da ugrozi i produbi nepoverenje u stručne izvore informisanja javnosti. Sad koliko je to kod nas u državi zaista slučaj može se diskutovati jer mi imamo posebno pogubnu kombinaciju disonantnih nastupa stručnih lica, državu koja stavlja političke ciljeve ispred zdravlja svojih građana, tabloidne medije i idiotarije i ogromne količine suludih teorija na internetu i društvenim mrežama.
Stručnjaci kažu da koliko god da je blag ovaj omikron soj je istovremeno i daleko najzarazniji, najbrže se širi, cifre su ogromne i ono što je najgore polako počinje da „pokazuje zube“ jer sve je više smrtnih slučajeva i težih oblika kako „napreduje“. Pored toga, stručnjaci se slažu, ima sve predispozicije da razvije teži oblik postkovid komplikacija.
U svakom slučaju možda je ipak još uvek prerano da se tako lako odreknemo maski, dezinfekcionih sredstava i nepotrebnog grljenja kao i opreza kada su lični kontakti u pitanju. Sve ovo navedeno nije prevelik napor niti neko posebno ograničenje da se živi „normalno“ a može da pomogne. Državne propisane mere bile su tu ionako samo zbog toga što očigledno apel na zdrav razum od samog početka nije urodio plodom kod većine stanovništva.
