Grobno mesto izdato dva puta u zakup
Na Velikom katoličkom groblju je greškom administracije u JP „Komunalac“ izdato isto grobno mesto dva puta u zakup. Ova greška je uzrokovala jedan sudski spor do sada ali i puno problema i dosta emotivnih trauma porodicama koje su se našle u prilično bezizlaznoj situaciji. Za obe porodice ali, pokazalo se, i za odgovorne i zaposlene u ovom javnom preduzeću ovaj slučaj još uvek nije rešen, naprotiv, situacija se još više iskomplikovala nakon sudske presude na osnovu koje je došlo do ekshumacije groba i premeštanje urne pokojnika.
Na našu adresu u redakciju stigla su dva pisma koja se odnose na ovaj slučaj, reakcija Dijane Snopček, člana porodice pokojnika čija urna je premeštena iz navedenog groba i obrazloženje tadašnjeg direktora JP „Komunalac“, Željka Plavšića.
Oba pisma vam prenosimo u celosti.
„Poštovanje,
Želela bih da podelim sa Vama noćnu moru koja je zadesila mene i moju porodicu, kako bih skrenula pažnju javnosti i preduhitrila da iko prođe kroz ovu agoniju. A i verujem da nije izolovan slučaj u pitanju.
Naime, u junu 2021. sam otišla da kupim grobno mesto u bečejskom Komunalcu i na njihov predlog prihvatila mesto br. 15, red 1/d u parceli i na velikom katoličkom groblju. Uredno platila, dobila fiskalni račun i ugovor, a dok su se upisivali podaci u njihove knjige, bila sam prisutna. Iskreno, nije mi na kraj pameti bilo da dvostruko proveravam bilo šta, što se na kraju ispostavila kao najveća greška u mom životu.
U junu mesecu smo izgubili u prekratkom vremenskom periodu moju baku i očuha. Na gore spomenutom grobnom mestu smo sahranili očuha, u oktobru mesecu dobili odobrenje za izgradnju spomenika, što smo do kraja oktobra i realizovali.
Početkom novembra 2021. sam dobila telefonski poziv od direktora Komunalca, gde mi se saopštava da je došlo do administrativne greške i da je grobno mesto već prethodno prodato. Nisam puno značaja dala ovome, mislila sam da se slične greške dešavaju i lako reše, budući da je ugovorna obaveza sa naše strane u potpunosti ispunjena, tačnije da smo iskoristili grobno mesto i čak spomenik podigli. Međutim, najmorbidnije rešenje mi je ponuđeno, o kojem ja iskreno pre nisam ni čula, a to je da se posmrtni ostaci premeste na drugo mesto, uz moju saglasnost. Nakon šoka koji je usledio, ja sam im objasnila da ta opcija ne dolazi u obrzir i da po svaku cenu ću odbraniti mir i spokoj mog sahranjenog očuha i da ne želim ni da čujem o takvom svetogrđu. Takođe sam zamolila gospodina, da prenese svim uključenima da ni u kom slučaju ova informacija ne sme doći do moje majke, koja je bila u dubokoj žalosti nakon smrti njene majke i muža. Rečeno mi je da će oni pokušati na drugačiji način da reše nastalu situaciju i obećano mi je da ću biti obaveštena o svim daljim dešavanjima.
Smatrala sam da je slučaj rešen, međutim u januaru ove godine je moja majka, na svoju kućnu adresu (ovde moram napomenuti da njeni podaci nigde nisu bili navedeni, sve sam sama i na svoje ime sređivala) dobila pismo od advokata koji je zastupao stranku P. Đ. iz Bečeja i gde se navodi da Komunalac Bečej bez našeg odobrenja ne može uklanjati nadgrobni spomenik niti bilo šta što smo mi kao fizička lica postavili, ali da stranka ne prihvata nikakva kompromisna rešenja od Komunalca i da traži od nas da se u posed preda grobno mesto koje je uzela u zakup.
Nakon pisma sam bila primorana da objasnim majci šta se dešava, što je i nju veoma potreslo.
Odgovor je poslat preko advokata, gde je objašnjena situacija, da raspolažemo sa svim potrebnim dokumentima i da smo raspolagali sa punim pravom kako na sahranu tako i na dizanje spomenika na datom mestu. Zamolili smo P. Đ. da se postavi na naše mesto, gde nam se nakon nepunih 7 meseci nakon sahrane spominje iskopavanje i premeštanje našeg člana porodice i da smatramo da će se složiti da krajnje morbidnu stvar zahteva od nas. U Zakonu o sahranjivanju i grobljima (član 18) stoji da posmrtni ostaci sahranjenih moraju da počivaju u grobnom mestu najmanje 10 godina od dana sahranjivanja i propisano je takođe da se privatna svojina, tj. nadgrobni spomenik ne sme dirati bez prisustva i bez odobrenja vlasnika. Tražili smo da se umesto nas, od Komunalca traži obeštećenje, naknada štete, drugo grobno mesto ili bilo šta, pošto je ova užasna greška napravljena u Komunalcu, a nama je u interesu samo da rešimo konačno ovu nemilu situaciju.
Posle pisma smo jedino dobili informaciju da P. Đ. i dalje ne prihvata ni jedno od ponuđenih opcija od strane Komunalca i da dalje zahteva grobno mesto koje je uzela u zakup, a da advokat koji je poslao pismo, ne želi dalje da zastupa stranku u ovom morbidnom slučaju.
Nakon ovih informacija sam imala par telefonskih poziva i jedan sastanak sa direktorom Komunalca, gde sam ponovo zamolila da ukoliko bude bilo kakvog pomaka u slučaju, da budem obaveštena i da ukoliko dođe do suđenja, zahtevam da budem umešač. Nikakva informacija posle toga nije došla do mene, niti bilo kakav dokument.
8. septembra ujutru me zove majka, plače i u šoku je, donela je sveže ruže, a groba nema nigde, samo ravna zemlja.
Odmah sam nazvala Komunalac i ubrzo stigla na groblje, gde su zaposleni Komunalca bez imalo ljudskosti i objašnjenja, samo pokazali gde je grob premešten i gurnuli nam u ruke fotokopije dokumentacije koju su trebali još u junu poslati i na osnovu kojeg smo mi trebali imati pravo žalbe i na osnovu čega bi uopšte saznali da je sudki postupak u toku. (kompletnu i zakonom propisanu dokumentaciju i dalje nismo dobili)
U ovom momentu sam majku morala da odvedem na hitnu, pošto joj je pozlilo i njeno stanje se naglo pogoršavalo.
I dalje stojimo izbezumljeni kako je moglo da se dođe ovako daleko, gde smo mi uskraćeni svojih ljudskih prava, gde su nam najsvetije oskrnavili, gde nismo dobili ni mogućnost da se odbranimo ili makar predamo žalbu na donetu presudu, nego smo dovedeni pred svršen čin. Činjenica da baš niko od uključenih u ceo proces nije imao ni malo ljudskosti da nas samo obavesti o presudi, da nismo dobili ni mogućnost prisustvovanju ekshumaciji, je krajnje zastrašujuća. Da li su svi nadležni bili prisutni taj dan, da li je sve urađeno kako treba i sa kojim pravom je bez našeg prisustva odrađena ekshumacija – nadamo se da ćemo na ova pitanja uskoro dobiti odgovore. Nejasno je i kako je moguće doneti odluku o ekshumaciji kada nisu imali izjavu o saglasno-sti svih naslednika, niti saglasnost nosioca prava korišćenja grobnog mesta. Pretpostavljamo da je sve organizovano uveče ili ranom zorom, pošto 7. septembra u popodnevnim časovima sve bilo kako treba.
Na ostavinsku raspravu smo čekali godinu dana, a ovaj slučaj je rešen u rekordnom vremenu i u potpunoj tajnosti.
Smatramo da neko ko je vernik, bilo koje veroispovesti i nacionalnosti, svestan je da ovako nešto ne sme ni u kom slučaju da se uradi protiv volje porodice, da je učinjeno svetogrđe i skrnavljenje spomenika.
Jedan od najtežih stvari tek sledi, rodbini i prijateljima treba objasniti zašto i kako, a na ova pitanja i sami tražimo odgovore. Moj očuh je ceo život bio vernik i bio slovačke nacionalnosti. Nije rođen u Bečeju, ali je proveo par godina u ovom gradu i vratio se ovde sa mojom majkom kako bi se skrasili za penzionerske dane. Oni koji su makar na kratko imali priliku da ga upoznaju, znaju dobro o kako dobrom čoveku se radi i koliko poštovanja je dobijao.Čovek kojem bi svi trebali biti zahvalni što je odabrao Bečej kao mesto gde želi da bude sahranjen.
Naglašavam, ne obraćam vam se sa lošim namerama, želim samo da javnost sazna o ovom uznemirujućem incidentu, pošto ne bih mogla oprostiti sebi da se slično sutra ponovi nekome, zbog nečijeg nepoštovanja i proste bezosećajnosti prema sopstvenim sugrađanima.ˮ
Srdačno, Diana Snopček
Odgovor na pitanje predmet P. Đ.
„Porodica P. je rezervisala grobno mesto 6.3.2020. godine. Greškom administrativne radnice isto mesto je rezervisala porodica Šajben 8.6.2021. godine preko g. Diane Snopček. Posla u pogrebnom sektoru je previše, zaposlenih nedovoljno, evidencija je u starim knjigama i jednostavno na više stotina sahrana godišnje greška se desila.
U julu 2021. godine na grobno mesto je položena urna pokojnika a kasnije je i izgrađen spomenik. Za grešku prilikom rezervacije grobnog mesta smo saznali od advokata porodice P. u oktobru 2021. godine gde su nas upoznali sa problematikom i zahtevali ispravku. Potom, u do-pisu iz januara 2022. godine nas pozvaju na zajednički sastanak gde su naveli da su od oktobra meseca 2021. godine pokušavali da mirno reše spor sa suprugom pokojnika, ali bez uspeha.
Od februara 2022. godine do juna 2022. godine trajali su razgovori između advokata obe porodice i moje malenkosti kako bi bilo koja porodica prihvatila novo grobno mesto odmah nasuprot postojećeg, međutim bez uspeha, svi su ostali pri svom stavu. Prvi su želeli da se sve vrati u prvobitno stanje a drugi da sve ostane kako jeste.
U odvojenim usmenim razgovorima sa g. P. i g. Snopček, na moje predloge da se sve reši bez suda, nudeći svakoj strani mesto odmah nasuprot spornog bez naknade itd, i sve drugo što možemo kao preduzeće, uvažavajući svaku stranu ostali smo bez izgleda da se problem reši. U razgovoru sam g. Diani predložio da možemo sve organizovati o trošku preduzeća i da porodica sama može premestiti pokojnika, ni da čuje. Takođe, porodici P. sam nudio pomenuto drugo grobno mesto, blizu, nisu prihvatili.
G. Diana je tom prilikom izjavila slično ovome: „da to ne dolazi u obzir, da je to nemoguće, da će mesto braniti fizičkom silom bez obzira na sve, da je to suprotno verskim načelima, da će napraviti i medijski haos preduzeću…“ dok je g. P. ostao uzdržan od komentara na moje apele ali je ostao pri stavu da sve mora biti kako je i bilo pre, oslobođeno od urne i spomenika. Oboma sam rekao da su u pravu i da ništa nećemo preduzeti i da institucije rade svoj posao!
Preduzeće nije preduzimalo dalje korake jer je tema osetljiva, pat pozicija, čekajući da sporno mesto porodice reše međusobno. Kako do toga nije došlo tužba protiv preduzeća je stigla u maju 2022. godine.
Čitajući tužbeni zahtev u pozivu za glavnu raspravu tužilac je nedvosmisleno sudu naveo da je „tuženi drugi put izdao grobno mesto izvesnoj Snopček Diani“. Grešku smo u odgovoru sudu priznali ali i istakli činjenicu koja je važna, tj. da je urna položena u sporno grobno mesto i da je podignut spomenik i da ne možemo da izvršimo volju iz tužbe i sve vratimo kako je bilo već sve prepuštamo sudu da postupi po pravdi.
Sud je nedvosmisleno raspolagao sa činjenicom ko je greškom ponovo zakupio grobno mesto i da je u isto položena urna kao i da je podignut spomenik.
Presuda suda broj 5 P. 212/22 od 1.6.2022. godine je u preduzeće stigla 8.6.2022. godine gde se nalaže preduzeću da „se grobno mesto preda u posed porodici P. u stanju kakvo je i izdato u zakup“ u roku od 15 dana. Obzirom da je sud imao uvid u svu dokumentaciju, sve strane koje su bile u razgovorima, apsolutno je za očekivati da je svako dobio primerak presude, obe porodice i preduzeće.
Nakon presude kako je vreme prolazilo pritisak od strane porodice P. je rastao da se presuda izvrši.
Sledeći lokalne Odluke 17.6.2022. godine obratili smo se Sanitarnoj inspekciji radi dobijanja dozvole za ekshumaciju i prenos urne i naveli sve detalje slučaja, celu priču, i apostrofirali da nemamo saglasnost porodice Snopček, u prilogu smo dostavili svu potrebnu dokumentaciju takođe, hronološki. Odgovor je stigao 1.7.2022. godine gde su nas uputili na lokalno odeljenje opštinske uprave kao nadležno za te poslove unutar lokala tj. iste opštine.
Dopis resornom odeljenju smo poslali 6.6.2022. godine sa zahtevom da dobijemo dozvolu za ekshumaciju i premeštanje urne jer moramo da postupamo po presudi. Takođe, priložili smo svu dokumentaciju iz koje se moglo sve pročitati, svi detalji, zajedno sa dopisom sanitarnoj inspekciji i odgovor iste. Odeljenje je imalo uvid u ceo slučaj, u sve umešane strane i sva je prilika da Rešenje o ekshumaciji i premeštanju urne treba da dobiju svi, obe porodice i preduzeće posebno jer je Rešenje napisano na preduzeće bez dela: „Dostaviti:…“.
Do dobijanja Rešenja od resornog odeljenja pritisak od strane tu-žioca je rastao da se presuda izvrši što pre.
Rešenje o ekshumaciji i prenosu urne smo dobili 30.8.2022. godine pod brojem IV 02 352-125/2022. gde su takođe navedeni svi dokumenti koji prate slučaj i koji su relevantni za odlučivanje prema svim stranama.
I dalje oklevajući, što zbog osetljive situacije što zbog pretnji da će nastati opšti haos ako preduzeće išta pokuša, sa jedne strane, i trpeći jak pritisak sa druge strane da se presuda i rešenje odeljenja izvrši, nadali smo se mirnom rešenju, pretpostavljajući da sve strane imaju dokumentaciju od suda i odeljenja i da će naći zajednički jezik bez nas. Na svim razgovorima smo ponizno prihvatajući krivicu bili svesni propusta i nudili sve što je u našoj moći da se problem prevaziđe, svesni jako teške situacije porodice Šajben.
Ne želeći više da čekaju, od advokata porodice P. smo 5.9.2022. do-bili opomenu da odmah sprovedemo sudsku presudu i rešenje inspekcije jer ćemo u suprotnom snositi dodatne troškove, sudske i advokatske.
Ne želeći da preduzeće izlažem dodatnim troškovima, probijajući rok iz presude više meseci, poštujući rešenje odeljenja, trpeći velike pritiske jedne porodice, suočavajući se sa pretnjama druge porodice da će izbiti haos ako se bilo šta uradi, svestan da je preduzeće između dve strane i da situacija ne može biti dobra za sve, izdao sam radni nalog resornom sektoru 6.9.2022. godine da se izvrši sudska presuda i rešenje komunalnog odeljenja i urna premesti.
U radnom nalogu nisam napisao rok za izvršenje, želeći da preduhitrim haos kojim mi je prećeno, dobijem na vremenu, sačuvam preduzeće od negativne kampanje sa obe strane i razmišljajući na koji način da uključim resorne institucije da čuvaju red i mir da sve prođe sa što manje posledica po svaku stranu, da pozovem porodicu Šajben i zamo-lim za razumevanje naše pozicije koja je postala vrlo nazavidna.
Informaciju da je urna premeštena i da je posao po nalogu urađen sam dobio već 8.9.2022. godine oko 7.30č. Informaciju sam doživeo lično, vrlo složeno, loše sam se osećao, nisam uspeo da problem i grešku ispravim na najbolji način, uz veliko uvažavanje bola porodice Šajben i Diane Snopček. Kada sam čuo da su me Diana i majka tražili u preduzeću, krenuo sam odmah. Nisam stigao, već su otišle. Pozvao sam ih, želeći da ispričam priču koja se u tom momentu i u tom vremenu ne može ispričati, primio sam teške reči koje su mi telefonom upućene bez prilike da bilo šta kažem.
Bez obzira na sadržaj pisma upućenog redakciji, sa žaljenjem konstatujem sve činjenice od reči do reči imajući svaki dokument u ar-hivi, bez nepoštovanja prema ikome i loše namere, i više i detaljnije od toga.
Kao odgovorno lice dao sam sve od sebe da sve prođe „dobro“ i da dođe do kompromisa, nisam uspeo. Sudeći po ranijim pretnjama, sadržaju razgovora od 8.9.2022., pretpostavljam da sam krivo shvaćen u pismu redakciji. Izuzetno mi je žao zbog svega.ˮ
Željko Plavšić
