Kupujte mleko od lokalnih proizvođača
Mleko iz kantice iz komšiluka ili ostavljene staklene boce ispred vrata u zgradama je već odavno prošlost. Najveći deo naših sugrađana se ne seća da je to bila sasvim redovna praksa ovde u Bečeju sve do ove sveopšte vladavine supermarketa.
Poslednjih godinu dana jedna od svakako najskupljih namirnica koja čini potrošačku korpu znatno skupljom je mleko i mlečni proizvodi. Cene po supermarketima su katastrofalne kada su u pitanju ovi proizvodi. Mleko, sir ili puter postali su luksuz za većinu porodica. Većina analitičara stanja u našoj privredi govore o tome da je stočni fond u državi devastiran, da je to grana poljoprivrede koja polako izumire. Činjenica je da poljoprivrednici polako zaista odustaju jer je uvoz mleka potpuno obesmislio njihov opstanak. No, čak i oni koji odolevaju nailaze na problem da ih mlekare ucenjuju cenama pa čak i da ne otkupljuju mleko sa naših farmi. Proizvođači mleka i uzgajivači stoke u Srbiji zbog problema sa otkupom pojedinih mlekara, već danima izlaze na proteste, a od juče su krenule i blokade puteva. Na tone mleka svakodnevno propada, a razlozi su višestruki – neki ne žele da daju mleko po njima neprihvatljivoj ceni, drugi nemaju kome da ga prodaju, a treći tvrde da im je otkup otkazan zbog učešća na protestima.
Kada je u pitanju zakonska regulativa poljoprivrednici da bi prodali mleko (neprerađeno) imaju ograničenje. Po zakonu oni to mleko mogu da daju samo „poznanicima“, nemaju pravo da ga prodaju. Ipak u praksi na tezgama na pijacama se može pronaći mleko pakovano u plastične ili staklene flaše. Koliko je to mleko sigurno je diskutabilno jer ova namirnica je veoma osetljiva, bez industrijske obrade je lako kvarljiva i zbog toga postoji veoma stroga zakonska regulativa kako za proizvodnju tako i za prodaju u sirovom stanju. Ipak, treba napomenuti da većina stočara koji imaju veće količine mleka za prodaju obično predaju mleko mlekarama što znači da uglavnom zadovoljavaju određene higijenske uslove i standarde.
U svakom slučaju najveći deo mleka danas koji je na tržištu a namenjeno je za predaju mlekarama, uslovno rečeno, može biti dostupno i sigurno i za direktnu prodaju. Isto važi i za mlečne proizvode od privatnika. Na pijacama osim mleka svi mi najčešće i dalje kupujemo i sir i pavlaku, jogurt. Postavlja se pitanje da li je onda uputnije da se vratimo onim kanticama i barem malo pomognemo lokalnim proizvođačima. Ono što nam trenutno nedostaje da se vratimo kupovini mleka od lokalnih proizvođača je „distributivna mreža“ ali nedostaje nam i promena navika. Nabaviti sve u jednoj radnji je postalo imperativ kupovine danas pa tako u toj jednoj radnji trenutno svi kupujemo mleko od skoro 200 dinara za litar, puter od skoro 600 dinara za paklicu od 250 grama, skupe sireve uglavnom iz uvoza. Supermarketi koriste našu lenjost i utrkuju se cenama. U manjim mlekarama po gradu može se naći svašta, mnogo kvalitetnije.
U Bečeju bi, sa samo malo truda, mogla veoma lako da se organizuje i mreža lokalnih proizvođača uz neki sistem dostave. O tome svedoče i sad već sve češće najave na nekim društvenim mrežama i pozivi građanima da podrže inicijative da se mleko kupuje kod lokalnih proizvođača i da se kupuje direktno. Isto važi i za lokalne prerađivače mleka, za sireve, jogurt i druge proizvode, svi oni uglavnom imaju i reklamne stranice na društvenim mrežama pa čak neki od njih i sistem dostave. U svakom slučaju imaju brojeve telefona, adrese pa možete veoma lako da dođete do njih.
Ovo svakako nije korak unazad, mleko u kantici ili ispred vrata u zgradi je sistem koji je i u svetu sve popularniji. Uopšte lokalni proizvođači hrane su sve popularniji baš na onim tržištima koji su najrazvijenija. Tamo gde ima para da se kupuje organska, zdrava hrana koja je često daleko skuplja nego ona u supermarketima, s razlogom. U svetu u visokorazvijenim zemljama sve češće postoje i sistemi sa aplikacijama koje podržavaju lokalne proizvođače pa je tako moguće na telefonu pronaći najbližeg farmera i kupiti sirovo mleko od njega direktno.
Niska otkupna cena mleka od strane licenciranih mlekara je problem skoro svuda u svetu, nismo mi tu neki veliki izuzetak ali kod nas nisu problem samo mlekare, kod nas je problem sve, od devastiranog stočnog fonda, preko preskupe hrane za stoku, isto toliko skupog održavanja farmi do uvoza mleka pa na kraju i trgovinskog lobija koji je bez kontrole i dominira privredom Srbije.
Scene sa prosipanjem ogromnih količina mleka od strane poljoprivrednika, često viđene u poslednje vreme na televiziji i u štampi, bile su šokantne za sve nas, drastičan potez koji nikog nije ostavio bez reakcije. Taj očajnički potez proizvođača izgleda je osvestio pojedine od njih i čini se da su polako počeli da razmišljaju o alternativnijim rešenjima. Za sada, ako ništa drugo, bar su voljni da mleko „poklone“ u humanitarnim akcijama ili da ga direktno prodaju u lokalu.
„Određene količine podelili smo komšijama, jer zakonski ne smemo davati neprerađeno mleko bilo kome, već samo poznanicima. Iz tog razloga želimo da poklonimo mlekari koja hoće da ga preradi, pa prosledi u humanitarne svrhe. Iako smo to objavili, niko se nije javio pa smo zalihe morali da prospemo. Plan nam je da dajemo besplatno dok ne nađemo mlekaru koja će da ga otkupi.“ – reči su poljoprivrednika iz zlatiborskog kraja od pre par dana.
Ovde kod nas u Bečeju na lokalnim fejsbuk stranicama već sada možete da pronađete i adrese i proizvode iz lokalnih mlekara, sa farmi, a u poslednje vreme i oglase za prodaju mleko direktno od proizvođača. Standardna praksa nekad bila je da se mleko skuva bar do 70 stepeni kada ga kupite i da se drži u frižideru i potroši nakon 2 do 3 dana. Tako se mleko čuvalo i konzumiralo vekovima pre procesa pasterizacije i drugih oblika industrijske obrade.
U međuvremenu, proizvođači mleka su ministarki poljoprivrede Jeleni Tanasković predali zahteve – da minimalna otkupna cena kravljeg mleka bude 70 dinara po litru, da premija za mleko bude 20 dinara, i da subvencija sa postojećih 25.000 dinara po muznom grlu bude povećana na 40.000 dinara. Takođe, uputili su i drugu grupu zahteva, koja se odnosi na državno zemljište koje je dato stočarima po pravu prečeg zakupa.
Šta je sirovo mleko?
Sirovo mleko, prema pravilniku o predaji, je mleko dobijeno redovnom, neprekidnom i mužom zdravih, pravilno hranjenih muznih grla koje nije zagrevano na temperaturi višoj od 40ºC i bez dodavanja ili odvajanja bilo koje supstance koja bi narušila osnovni sastav mleka. Otkup sirovog mleka može da se vrši samo od proizvođača sirovog mleka koji vrše redovno ispitivanje kvaliteta sirovog mleka u ovlašćenoj laboratoriji. Sirovo mleko ima svojstven izgled, boju i miris i najkasnije dva sata posle muže hladi se na temperaturi do +6ºC, ako sakupljanje nije dnevno, odnosno na temperaturi do +8ºC, ako je sakupljanje dnevno. Sirovo mleko koje se otkupljuje od strane mlekara ne može da sadrži rezidue pesticida, metala, metaloida i drugih štetnih supstanci, ono takođe ne može da sadrži mehaničke nečistoće, dodatu vodu, kao i promene nastale kao posledica oboljenja vimena – mastitisa.
