Lekari odlaze i to je nezaustavljivo …
Iz Srbije oko 600 lekara svake godine ode na rad u inostranstvo, jer su plate u zemljama Zapadne Evrope neuporedivo veće nego u Srbiji, ali nisu samo plate u pitanju tu je i kvalitet života, bolji uslovi za rad i svakako društveni status koji ova profesija zaslužuje koji tamo mogu da dobiju ali i da naplate. Deficit zdravstvenih radnika oseća se u svim zdravstvenim ustanovama, a posebno u manjim sredinama gde ne postoje bolnice ili neki drugi alternativni medicinski centri nego je zdravstvena zaštita usmerena uglavnom na centralne Domove zdravlja i seoske ambulante. Posebno je problematičan odnos države prema ovim sredinama gde se u čitavom sistemu zdravstvene zaštite na određeni broj stanovnika „dodeljuje“ i određen broj doktora koji najčešće nije dovoljan. U gradovima gde postoje bolnice pacijenti donekle imaju i alternativu ali u malim mestima gde bolnice ne postoje građani moraju da putuju u susedna mesta gde postoje određene specijalizovane službe i lekari.
Skoro sve lokalne samouprave kada se nađu pred ovim problemom pokušavaju da dotiraju sredstva da se angažuju određeni profili lekara ali često ni to ne bude dovoljno, posebno kad tih lekara nema i kada su određeni lekari specijalisti deficitarni u celoj državi. Druga opcija je da se sačeka nov mladi lekar koji dolazi iz lokalne sredine koji bi na sugestiju i podsticaj iz Doma zdravlja upisao određenu deficitarnu specijalizaciju ali na to se onda čeka godinama a u međuvremenu ta mesta ostaju upražnjena a pacijenti bez lekara.
Bečej je u ovoj „podeli“ karata već odavno u velikim problemima jer već godinama se i Dom zdravlja ali i lokalna samouprava dovijaju da pronađu ginekologe, oftamologe, jedno vreme čak je i internistička služba bila u problemu, psihijatrijska takođe. Ni u ovom trenutku bečejski Dom zdravlje nema dovoljno ginekologa, nema psihijatra ni oftamologa. Na žalost, to su i profili specijalista koji najčešće odlaze u privatnu praksu. Kako će se to u dogledno vreme rešiti za sada nema viziju ni Dom zdravlja ali ni lokalna samouprava. Jedno je sigurno mala sredina, plata u državnom Domu zdravlja nisu dovoljno stimulativni da zadrža lekare.
Prema svim statistikama iz naše zemlje masovno odlaze najpre hirurško osoblje za velike bolnice, kardiolozi, radiolozi, anesteziolozi. Sada više i ne postoje precizni podaci koliko lekara godišnje ode u inostranstvo. Na okvirne brojke mogu da ukažu izdati lekarski sertifikat koje izdaje Lekarska komora Srbija. Gledajući period od 2012. do 2021. godine, najviše lekarskih sertifikata je izdato 2016. godine – 799, a najmanje 2012 – 338. Iz Komore ističu da ne traže sve zemlje sertifikat dobre prakse, što otežava precizno praćenje migracija lekara. Procenjuje se da je među njima najviše interventnih kardiologa, radiologa i anesteziologa. Odlazak specijalista jeste najveći problem. Da država dobije kardiohirurga od diplomca medicinskog fakulteta potrebno je još najmanje deset godina specijalizacije i obuke. Zbog toga je svaki odlazak lekara specijaliste, ali i iskusne medicinske sestre ogroman udarac za zdravstveni sistem. Naravno, važno je zadržati i mlade lekare.
