Nedelja džentlmena – post festum
Završena je i ovogodišnja 4. po redu „Nedelja džentlmena“ u Narodnoj biblioteci. Recimo na početku da je bilo pomenutih „džentlmena“ bar sa one druge strane mikrofona, u publici kao i prethodnih godina, znatno manje. Sudeći po svemu kada su uslovno nazvana kulturna dešavanja u pitanju, bečejsku mušku populaciju moglo bi eventulano da privuče, reče neko tih dana u publici, možda pivo na točenje, jer onomad ni sličice fudbalera nisu baš mnogo upalile. „Nedelju džentlmena“ je otvorio Dejan Cukić koji je predstavio tri svoje nove knjige prevoda, dve biografije (Džimija Hendriksa, Elvisa Prislija) i jednu autobiografiju (Elton Džon). Iako Cukiću nije baš uvek potreban voditelj programa kada su te teme u pitanju, eventualno podsetnik, u razgovoru je zajedno sa medijatorom biblioteke, Marijanom Đaković učestvovao i Goran Vasović, član grupe Eva Braun. Ipak na kraju bilo je i muzike, jer novinar, autor i prevodilac na kraju programa prihvatio gitare i zajedno sa mladim muzičarima iz dva bečejska benda (Rock Bones i Les Filles) otpevao nekoliko hitova koje su klinci predano uvežbali za nastup sa poznatim muzičarem.
To je bilo otvaranje, sledećih nekoliko večeri ređali su se programi koji su takođe kombinovali književnost i muziku pa je tako već sledeće veče takođe bilo posvećeno jednom (ne)profesionalnom muzičaru prof. dr Aljoši Mandiću koji se pored svoje veoma zahtevne lekarske profesije bavi i muzikom i pisanjem poezije.
U holu biblioteke otvorena je bila i izložba mladog umetnika i crtača grafita Čabe Ridega. Ovo je bila za bečejske prilike jedinstvena izložba prenosivih grafita (na gipsanim pločama), koja je unela u ovu manifestaciju ali i u sam Bečej malo urbanog duha koji ovom gradu već dugo nedostaje.
Balans je tada već morao biti napravljen pa je dr Žarka Svirčev predstavila bečejskoj publici svoju novu knjigu „Nemiri između četiri zida’’ u kojoj je izabrala dvadeset pet izuzetnih priča koje su napisale srpske autorke i spisateljice prve polovine 20 veka koje su do sada zbog apsolutne muške dominacije u književnim krugovima tog perioda pa i kasnije bile omalovažavane, skrajnute ili zaboravljene.
Da se vratimo džentlmenima i muzici, i još jednoj muzičkoj večeri gde je nastupio Nemanja Nešić kompozitor i kantautor iz Novog Sada. Nešić je ovom prilikom izveo pesme za koje je komponovao muziku na stihove velikana srpske poezije.
Glumci Rokuš Zoltan i Mađar Žofija predstavili su život mađarskog pesnika i prevodioca Sabo Lorinca, njegovu borbu između stvarnosti, racionalnog i snova.
Sudeći prema broju žena u publici i onih koji su na ovo književno veče došli iz drugih gradova spisateljica i novinarka Brankica Damjanović je veoma popularna u žanru tzv. „ženske literatureˮ. Ona je ovom prilikom predstavila i svoju poslednju knjigu „Setilo se majkeˮ.
Ivana Umeljić, rukovodioc Sektora za izdavaštvo i medijsku produkciju i Mašan Bogdanovskog, profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu. (Centar za promociju nauke) održali su zanimljivo predavanje i razgovor na temu „vanzemaljskih jezikaˮ. Mladi pesnik Peter Antalovič iz Kupusine je predstavio svoju prvu zbirku poezija, a profesor filozofije Ivan Kovač, je sad već rezident saradnik na ovoj manifestaciji za programe i radionice koje su namenjene mladima. Kao i uvek njegova radionica bila je namenjena razvijanju kritičkog mišljenja kod mladih, ovoga puta kroz svojevrsni oblik „detekcijeˮ.
Za kraj programa „uživoˮ biblioteka je posetiocima ove manifestacija priuštila i susret sa čuvenom spisateljicom i novinarkom Mirjanom Bobić Mojsilović. Razgovor je tekao u njenom stilu, dinamičan i otvoren, govorila je o sebi, o svom književnom stvaralaštvu i knjigama a nakon toga je nastupio i bečejski bend Fingerbang.
To ipak nije bio kraj, kao i prošle godine u okviru „Nedelje džentlmenaˮ kada se uspostavila praksa onlajn programa. Ovoga puta izbor je pao na jednog Bečejca, Aleksandra Maćaševa, koji danas živi i radi u Njujorku a bavi se umetničkim projektima, dizajnom. U pitanju je bilo predavanje pod nazivom „Zašto ta boja?ˮ, ovo istraživanje i obrazovni program razmatra boju kao proces i kao društvenu praksu. Maćašev je u 45 minutnom predavanju prošao kroz fenomenologiju boje i to od kritičkog pogleda na boju kao simptom, kao označitelja klasnih razlika, sastavnog činioca u konstruisanju rase, roda i nacije, preko boje kao zajedničkog iskustva i jezičke konceptualizacije, do boje kao materijala koji je postao i ostao jedno od ključnih sredstava u kreiranju potrošačke želje i maksimizacije profita.
