KZM: Tribina za Dan osoba sa invaliditetom
Kancelarija za mlade opštine Bečej obeležila je 3. decembra Dan osoba sa invaliditetom javnom tribinom u prostorijama KZM o položaju i životnim izazovima osoba sa invaliditetom u našem društvu danas. Ova tribina organizovana je na inicijativu jedne od najaktivnijih volonterki Kancelarije Julijane Palinkaš koja je i sama osoba sa invaliditetom. Na tribini kojoj su prisustvovale osim Julijane i novinarka RTV Milica Veljković i aktivistkinja Milica Knežević bilo je reči o statusu i položaju osoba sa invaliditetom u našem društvu, o preprekama i teškoćama sa kojima se susreću tokom procesa obrazovanja, u potrazi za poslom.
Na tribini kojoj su prisustvovali uglavnom mladi iz Bečeja i bečejskih srednjih škola razgovaralo se i o tretmanu u društvu i u socijalnom okruženju koji mlade osobe sa invaliditetom imaju, kakav odnos prema njima imaju njihovi drugari iz školskih klupa, o pristupačnosti škola, ustanova kulture, omladinskih klubova i drugih institucija, o problemima logistike kretanja u gradskoj infrastrukturi koja nije prilagođena za osobe sa invaliditetom, o limitima koje to predstvalja za normalan socijalnih život mladih sa poteškoćama u kretanju ili onih koji su u kolicima ali i o druženju, hrabrosti, upornosti i volji koje često osobe sa invaliditetom posebno moraju da pokažu ukoliko žele da savladaju sve poteškoće i limite koje im donosi invaliditet.
Jedan od veoma važnih segmenata razgovora na ovoj tribini bio je i deo koji se odnosio na mogućnosti koje osoba sa invaliditetom ima u smislu profesionalnog usavršavanja i zapošljavanja, karijere u različitim oblastima interesovanja.
Na tribini se govorilo i o predrasudama i stereotipima na koje osobe sa invaliditetom nailaze tokom svog života kao i o tome na koji način se oni sami suočavaju sa invaliditetom koji je kod pojedinaca prisutan od rođenja ili koji je nastao usled neke ozlede ili bolesti kasnije u životu.
Sve tri učesnice su iz sopstvenog iskustva govorile o navedenim temama, iskreno i lično, o svim problemima sa kojima se suočavaju ali i onim lepim životnim stvarima za koje kažu da nisu bile uskraćene do sada, da uz možda malo više napora ali i više volje uspevaju da održe kvalitet života, socijalni život i da budu korisni deo zajednice.
Sve tri učesnice su se složile da ovakvi razgovori i tribine su veoma korisni kako za osobe sa invaliditetom tako i za celokupnu zajednicu jer se na taj način povećava vidljivost odnosa društva prema osobama sa invaliditetom kao i civilizacijski stepen jednog društvenog sistema koji je najvidljiviji kroz indikatore na koji način prihvata i obezbeđuje integraciju svih svojih građana bez obzira na različitost.
