Veliki pešački marš za Ivana Filipčeva
Maratonsko pešačenje od Kikinde do manastira Ravanica u Vrdniku u cilju prikupljanja pomoći za našeg sugrađanina Ivana Filipčeva počeo je kao ideja jedna četrnaestogodišnje devojčice Milice Jončevski iz Jabuke koja je za Ivana i njegovu borbu čula od Petra Vidovića, osnivača udruženja „Drug sa druma“ koji već godinama rade humanitarne akcije.
Ivan živi tiho i hrabro. Iza njega je četrnaest operacija, a pred njim je nastavak borbe. Za terapije, lečenje i osnovne potrebe potrebna su sredstva koje njegova porodica više ne može sama da obezbedi.” – kako kaže Petar Vidović i dodao “Možda smo malo zaboravili na Ivana. A možda samo ne stižemo da se setimo. Možda nas je sramota što nismo ranije.“
Na put dugačak 120 kilometara krenuli su sa Milicom i njeni drugari: Aleksandar Jovanov, Nina, Marjan Brković, Miloš Boc, a u Novom Sadu će im se pridružiti Zoran Rakić i Marko Stanković.
O Ivanu mi u Bečeju znamo dosta toga ali u poslednjih dve, tri godine imao je dve velike i veoma zahtevne operacije. Nekoliko godina unazad u njegovoj borbi bilo je i uspona i padova, što je svakako osetila i njegova porodica. Oporavak, posebno nakon ovih poslednjih operacija je svakodnevna borba i sa terapijama koje su teške i naporne ali i sa obezbeđivanjem finansijske podrške za porodicu.
Ovi mladi ljudi su ovih dana obišli dobar deo Vojvodine a tek su na pola puta da bi na ovaj način sakupili sredstva ali i ukazali na to da je potrebno da učinimo i nemoguće i nešto što je dodatan napor da pomognemo jedni drugima.
Danas su Bečejci na trgu u toku prepodneva dočekali „pešake“ uz osveženje i kratko druženje, organizaciju dočeka preuzela je ekipa iz „Komšije ze komšije“, a zatim su se uputili svi do Ivanovog doma gde su ih dočekali on sam ali i njegovi roditelji Kristina i Vladan i brat Filip.
„Kada sam prvi put došla kod Ivana, shvatila sam koliko bi njegovo detinjstvo bilo drugačije da nema cerebralnu paralizu. Tada sam odlučila da želim da uradim nešto konkretno. Pozvala sam ekipu i krenuli smo. Danas smo kod Ivana kući. Prva etapa puta bila je veoma naporna, zbog sunca, ali ne damo se – guramo do kraja. Sve jači i jači. Kada sam počela da pišem o humanitarnom udruženju „Drug sa druma“, Petar Vidović mi je rekao da ću raditi intervju sa Kristinom, Ivanovom majkom. Tada sam prvi put saznala da Ivan ima cerebralnu paralizu. Kada sam došla kod njega, shvatila sam koliko bi sve bilo drugačije da nije tog stanja. Tada sam odlučila da okupim ekipu i da zajedno krenemo u ovu akciju. Sa mnom pešače Aleksandar Jovanov, Nina, Marjan Brković, Miloš Boc, a u Novom Sadu će nam se pridružiti Zoran Rakić i Marko Stanković. Njihova podrška mi mnogo znači – ogromna je. Do sada smo prešli oko 50 kilometara. Cela ruta iznosi 120 kilometara. – rekla je Milica i nastavila
„Naš cilj je jasan – da svi pošalju barem jednu poruku za Ivana. 129 na 3030“
Dakle, pred njima je sad još 50-tak kilometara puta, ovih dana veoma je toplo i na nama Bečejcima je samo da im poželimo lepo vreme, malo svežije temperature dok ne stignu do fruškogorskih šuma, tamo će već biti prijatnije.
Porodica Filipčev dočekala je ugostila ekipu u svojoj kući, no kako kaže majka Ivanova on se najviše obradovao gostima danas.
„Nama svim podrška veoma znači jer ono što najviše nedostaje porodicama u kojima žive deca sa invaliditetom je nedostatak podrške, solidarnosti i empatije. Nisu materijalna sredstva najvažnija, iako su značajna jer bez njih lečenje nije moguće. Ali još je važniji osećaj da neko misli na vas. Taj osećaj doživeli smo danas – na trgu, gde su ih dočekale komšije i prosvetari, i sada ovde, u našem dvorištu. Ovi ljudi hodaju već 50 kilometara i još ih toliko čeka, po ovom vremenu. A ništa ne traže zauzvrat. Rade to jer veruju da tako treba. Zahvaljujem se Milici, Aleksandru, Marjanu, Milošu, Nini, njihovim roditeljima, policiji koja ih prati na svakom koraku… Nemam reči. Ovo je nešto što je potpuno neočekivano. Ganuti smo i zahvalni svima.
I sam Ivan je posle, kako je Kristina rekla teškog oporavka posle operacije, ovoga puta bez ikakvih problema sedeo satima u kolicima, Okupljenim gostima i sam je izrazio zahvalnost i rekao „Drago mi je. Srećan sam. Hvala vam. Mnogo pomažete.“ – rekao je to pre svega svojim novim drugarima. Ivan je prvi puta danas nakon više od tri meseca izašao iz kuće u dvorište da bi, kao prvi domaćin dočekao goste.
Kristina Demeter Filipčev se zahvalila svim učesnicima u ovoj akciji i dodala „Do pre dve nedelje, ovi ljudi su nam bili potpuno nepoznati. A danas hodaju za naše dete.“
Danas su se „pešacima“ u poseti porodici Filipčev pridružili i dvadesetak biciklista koji su pre dva meseca vozili do Strazbura,
