Železnice Srbije: Rashodovanje bečejske pruge
Pruga u Bečeju nije u funkciji već decenijama, pružni prelazi su betonirani i delom je jedan deo same pruge uklonjen. Ipak, tek sada je i zvanično Železnica Srbije rešila da krene sa rashodovanjem infrastrukture bečejske pruge. Preduzeće Infrastruktura železnice Srbije objavilo je javni poziv za prodaju starih šina, starog kolosečnog pribora, skretnica koje su skinute sa 15 deonica na kojima je ukinut saobraćaj. Dobar deo tih deonica je u Vojvodini i čini se da je Bečej u sedištu tog poteza.
Rashodovanjem se praktično ukidaju sledeće deonice: Bečej– Senta, Senta –Kanjiža, Sečanj – Jaša Tomić, Sombor – Bački Breg, Sombor – Riđica, Vladimirovci – Kovin, Bečej – Vrbas, Zrenjanin fabrika – Vršac, Horgoš – Kanjiža, Karavukovo – Bač, Petrovaradin – Beočin, Žabalj – Bečej, Čurug – Bečej, Kikinda – Banatsko Aranđelovo, Sombor – Apatin fabrika i Sopot Požarevački – Kostolac.
Bečejska pruga i sve ostale koje se nalaze na ovom spisku zatvarane su jedna po jedna zbog smanjenog broja putnika na tim linijama koje su vremenom izbacivane iz reda vožnje, a na spisku ima i deonica na kojima vozova nema duže od četiri decenije. „Infrastruktura železnice Srbijeˮ je izabrala firmu koja će demontirati 435 kilometara pruga, pojedine lokalne samouprave već imaju planove kako će iskoristiti prostor koji će biti oslobođen za biciklističke staze, a pojedini stručnjaci ipak smatraju da je pre odluke o njihovom uklanjanju trebalo uraditi opsežnije analize potreba i građana i privrede na teritoriji na kojoj se ove lokalne železničke saobraćajnice nalaze.
Da li zaista ove linije i železnička infrastruktura u našoj opštini pruge nisu mogle biti sačuvane? Pre šest godina bečejska lokalna samouprava se izjasnila da ne želi da sačuva/održava prugu jer nije u mogućnosti da finansira infrastrukturu. U tom trenutku već dvadesetak godina pruga nije bila u funkciji i saobraćaj se nije odvijao. Tada je čitav taj proces rashodovanja bio obustavljen jer je tražena dorada i eventualna revizija čitavog plana Železnice Srbije. Pokrajina je tada stavila primedbu da je većina planiranih zatvaranja deonica na teritoriji Vojvodine i da bi se tim postupkom ugrozila čitava železnička infrastruktura na teritoriji Srbije.
U svakom slučaju ovim novim postupkom Bečej konačno ostaje bez mogućnosti da se proces zaustavi i revidira. Jer „Infrastrukturaˮ je već potpisala ugovor sa kompanijom ZGOP iz Novog Sada o prodaji šina, skretnica, skretničkih delova i kolosečnog pribora koji se budu dobili prilikom demontaže tih 15 pruga u Srbiji. Reč je o oko 25.000 tona sekundarnih sirovina, čijom prodajom u staro gvožđe će ovo javno preduzeće zaraditi nešto više od 302 miliona dinara. Pored toga drugo preduzeće iz koncerna „Železnice Srbije“, „Srbija Kargo“ takođe najavljuje da će početi sa prodajom imovine. Prilikom „razbijanja“ 2016. godine preduzeća Železnice Srbije na četiri posebna preduzeća koja samostalno funkcionišu ostatak bečejske infrastrukture u vidu zgrade stare železničke stanice i pomoćnih objekata jednim delom pripalo je osnovnom preduzeću AD „Železnice“ a jedan deo je pripao preduzeću „Srbija Kargo“ pa je tako zgrada same stanice koja u katastru nosi broj 8006 (građevinsko zemljište pod zgradom od 769 m2) u državnom vlasništvu ali pravo korišćenja ima firma „Železnice“ AD, dok je druga zgrada koja nalazi pod brojem 8008 (takođe parcela registrovana kao građevinsko zemljište pod zgradom od 767 m2). Pored toga Železnica Srbije AD ima pravo korišćenja i parcele 7994/1 koja je takođe registrovana kao građevinsko zemljište i nalazi se iza pruge. Svi objekti i parcele nalaze se na petrovoselskom putu.
Ova preduzeća su najavila prodaju objekata u svom vlasništvu i za sada prodaju one rentabilnije i atraktivnije objekte u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu. Koliko će udela u svemu tome imati lokalne samouprave ostaje da se vidi. Kada je u pitanju ova prodaja koja je u toku (šina, skretnica i dr.) dobar deo lokalnih samouprava već je namenilo ove parcele za dogradnju biciklističkih staza ili za neke duge objekte. Nije poznato da li u lokalnoj samoupravi postoji neka inicijativa kako iskoristiti ovaj prostor. Preduzeće „Infrastruktura železnice Srbije“ ipak očekuje da će upravo rasprodaja stare infrastrukture dovesti do daljeg razvoja.
Jedno je sigurno poslednji voz za Bečej je odavno prošao i tu nema nazad. Sada je ostala samo ruinirana stanična zgrada uz par pomoćnih objekata koja propada dok se konačno sama ne uruši. Iz preduzeće Železnica Srbije kažu da je sve to u korist razvoja železničkog saobraćaja u Srbiji jer će rashodovanje stare nerentabilne železničke mreže doneti značajna sredstva i resurse za izgradnju toliko obećavanih „brzih pruga“ Srbije.
„Osim značajnih prihoda koje će na ovaj način ostvariti Infrastruktura železnice Srbije, biće uklonjena stara infrastruktura i pruge, od kojih se na mnogima već decenijama ne odvija saobraćaj vozova, čime će lokalnim samoupravama u Vojvodini biti omogućeno da se brže i bolje razvijajuˮ, kaže se u saopštenju ove kompanije.
