Sve boje Bojana Stričevića
Ako pođete od stereotipne predstave o slikarima, Bojan će vas, osim u jednoj stvari, poprilično iznenaditi. Ne nosi neobičnu, neurednu frizuru, ne izgleda ekstravagantno, ne voli kafanu niti boemštinu, u ateljeu mu ne vlada, eufemistički kazano, „kreativni haos“. Čini se da je sport kojim se ozbiljno bavio u mladosti umnogome doprineo njegovom disciplinovanom duhu i opredeljenju ka zdravom načinu života. Zbog toga je Bojanova svakodnevna rutina gotovo neizmenjiva i, osim rada u školi u kojoj predaje likovnu kulturu, podrazumeva vežbalište, vreme uz porodicu i prijatelje, i naravno uz štafelaj. Upravo je autentična posvećenost umetničkom izrazu ono što Bojana povezuje sa slikarima svih vremena i meridijana.
Bojan Stričević je rođen 1991. u Novom Sadu, gde je završio srednju školu za dizajn „Bogdan Šuput“, a potom i Akademiju klasičnog slikarstva u klasi Vasilija Dolovačkog. Prve korake je, međutim, napravio u Bečeju, uz podršku poznatog bečejskog slikara i doajena likovne pedagogije Viktora Škrabanja. Koristeći akvarel, ulje i pastel tehniku, Bojan slika u realističkom stilu – posebno nadahnut ruskim realizmom 19. veka – pre svega pejzaže, portrete i mrtve prirode.
Koristiš različite tehnike, tematski su ti dela takođe raznolika – koji je tvoj umetnički credo?
– Umetnički credo bi mi bio večito traganje za novim motivima, kao i izazovi njihove izvedbe. Mislim da se u tome ogleda i elkovencija i umeće jednog slikara.
Već godinama se baviš i pedagoškim radom u bečejskim školama. Da li je to tek smetnja jednom umetniku? Šta savetuješ talentovanim đacima koji žele da se posvete umetnosti?
– Zavisi. U jednu ruku nije, a u isto vreme i jeste. Lepo je mladim naraštajima pojašnjavati pojam umetnosti, epohe, slikarske tehnike i slično. A opet i jeste neka vrsta smetnje, jer se istrošiš, ostaje ti manje energije i vremena za slikanje. Što se tiče talentovanih đaka, savetujem ih da najviše uče iz prirode i da koriste što više različitih tehnika. Bitno je da, iako još mladi, pronalaze sebe i svoju slikarsku jedinstvenost, jer će im to pomoći u kasnijem umetničkom razvoju.
Kako se kao slikar snalaziš u uslovima pandemije? Verujem da je prethodnih godinu-dve bilo još teže ostati vidljiv i prisutan na tržištu umetničkih dela…
– Mislim da se sasvim pristojno snalazim u aktuelnim okolnostima. Zabrane okupljanja su nas primorale da se baziramo na internet. Uspevam da najveći broj slika prezentujem putem društvenih mreža. U današnje vreme većina ljudi koristi bar neku društvenu mrežu, tako da se i umetnička ostvarenja gledaju i upoznaju putem njih. A postoji i mogućnost novih virtuelnih izložbi.
Kakva je saradnja, uopšte komunikacija između slikarskih umetnika u Bečeju? Na koji način bi lokalna zajednica mogla podržati slikare, uopšte umetnike?
– Moja saradnja sa bečejskim slikarima je odlična. Neki od njih su mi i predavali, poput Viktora Škrabanja sa kojim sam i danas u kontaktu posle dugog niza godina. Što se tiče drugog pitanja, bilo bi lepo da lokalna zajednica pomogne organizaciju većeg broja izložbi, različitih okupljanja, da promoviše mlade umetnike. Bečej u svakom slučaju poseduje lep potencijal za razvijanje umetničke scene, i trebalo bi da se obrati pažnja na umetničko-kulturnu svest građana.
Ivan Kovač
Bojanove slike koje su na prodaju, osim uživo (kontakt telefon: 061/18-444-19), možete videti na
Fejsbuku i Instagramu (potražite ime: stricevic_art_bojan).
