Programsko budžetiranje u opštini Bečej
Opština Bečej je u ovom tromesečju započela sa izradom programskih budžeta za sve institucije i javna preduzeća kao i za sve opštinske službe i sektore. Predviđeno je da u septembru programski deo budžeta bude kompletno završen da bi na osnovu njega mogao da se uradi i finansijski plan i raspodela sredstava tokom izrade budžeta za sledeću godinu.
Iako izrada programskih budžeta nije novina već nekoliko godina, ovaj način planiranja potrošnje sredstava nije do sada zaživeo i uglavnom je do sada služio ponegde kao samo smernica za realizaciju u korišćenje već na godišnjem nivou unapred opredeljenih sredstava. Sama raspodela sredstava iz budžeta uglavnom radila po starom linijskom sistemu.
Linijski sistem se, kao i svim drugim lokalnim samoupravama, tako i kod nas teško napušta, on je deo budžetske prakse decenijama i jednostavan je za kontrolu jer već postoji standardizovana praksa da se iz određenih izvora pokriju određene stavke u budžetu, da se aproksimativno odrede predviđeni troškovi za stavke u budžetu na osnovu prošlogodišnjeg i da se nakon toga, naravno, tokom godine to koriguje sa nekoliko rebalansa.
Programski budžet zahteva preciznije planiranje unapred. On podrazumeva da za svaki segment potrošnje lokalna samuprava ima precizan plan raspodele sredstava za sledeću godinu ali i već predodređene precizno identifikovane prioritete za sve projekte i ulaganja u sledećih nekoliko godina i to za sve direktne i indirektne budžetske korisnike. Ovaj način planiranja zahteva da za svaki segment rada lokalne samouprave postoje precizni dugoročni i kratkoročni planovi razvoja.
U praksi linijski budžet olakšavao je posao načelnicima, na osnovu prethodne godine prepisivale su se stavke, samo na osnovu procene priliva ili ako je u pitanju odluka o nekoj vanrednoj investiciji bi se korigovale cifre, lako je bilo praćenje odliva sredstava i kontrola potrošenog ali iz ovakvog načina nije se videlo da li su i kojoj meri postignuti planirani efekti, kako kvalitativni, tako i kvantitativni. Stoga upravljači i kontrolori procesa mogu samo da konstatuju da li su sredstva utrošena za planiranu namenu, ali ne i da li su potrebe zadovoljene, koliko i da li su uopšte korisnici usluga zadovoljni. Pored ovog jedina moguća korekcija budžeta iz „naroda“ ili od strane direktnih i indirektnih korisnika bila je kroz ne baš uspešnu praksu javnih rasprava koje su često bile organizovane u „gluvo doba“ decembarskih praznika. Budžet po stavkama (linijski) je po svojoj prirodi rigidan i nedovoljno fleksibilan imajući u vidu dinamičnost promena u savremenim društveno-ekonomskim uslovima. Posebno kod nas gde se priliv sredstava smanjuje i gde je sve više neophodno planirati i „dovlačenje“ i sredstava iz nekih drugih izvora, pokrajinskih, republičkih i drugih donatorskih.
Programski budžet je složeniji tip budžetiranja razvijen 60-tih godina prošlog veka na federalnom nivou u SAD. Primena programskog budžeta doprinosi većoj transparentnosti korišćenja budžetskih sredstava i stvara detaljnu osnovu iz koje može da se sagleda veza između politika, programa, resursa i rezultata. Programski budžet daje odgovore na pitanja šta je dugoročni cilj i koliko će koštati njegovo postizanje. Kada se ovako formira budžet i kada se završi kompletan proces koji podrazumave i realizaciju i izveštavanje u odnosu na planirano postaju vidljivije gde su problemi, koji su to segmenti rada lokalne samouprave koji su manje efikasni u odnosu na uložena sredstva.
Stalna konferencija gradova i opština je partner opštine Bečej u izradi ovogodišnjg programskog budžeta. Ova organizacije je u poslednja tri meseca sa svim budžetskim korisnicima i sa načelnicima opštinskih odeljenja radila na izradi programskog budžeta opštine Bečej za period od 2019-2022. godine. U razgovorima sa predstavnicama SKGO saznali smo da su opštinske službe, institucuje i javna preduzeća uglavnom uz njihovu pomoć i asistenciju uspeli da definišu ciljeve i prioritete kao i načine merenja, indikatore uspeha i načine izveštavanja, da izrade plan koji će u narednim mesecima poslužiti i da se konkretno kroz budžet opredele i sredstva za realizaciju postavljenih ciljeva. Tokom izrade ovih planova jasno se pokazalo gde su nedostaci i gde postoje ozbiljni problemi u funkcionisanju lokalne samouprave, koje su to segmenti rada i ingerencije opštine gde nedostaje dugoročnije planiranje i strateški dokumenti. Kao primer naveli su ekonomsku jedinicu, tj. koje planove i programe i konkretne aktivnosti opština ima za razvoj lokalne privrede i podsticaj lokalne ekonomije. Naime, bilo je veoma teško tokom izrade ovog dokumenta definisati ciljeve pošto ne postoje planovi rada, ne postoje jasni strateški ciljevi šta su prioriteti i konkretni programi i aktivnosti koje bi bile u domenu ekonomskog razvoja grada a da su u ingerenciji lokalne samouprave. Za ovaj veoma važan segment razvoja grada ipak su potrebni ozbiljniji strateški planovi, fleksibilnost u praćenju ekonomskih trendova na lokalnom ali i državnom nivou, praćenje ekonomski podsticajnih projekata. Pored ovog predstavnici SKGO uveli su u ovo planiranje i još jednu „novinu“. Naime, posle izrade lokalnih akcionih planova za rodnu ravnopravnost u budžetsko planiranje uvedene su i indikatori koji se odnose kako na rodnu ravnopravnost tako i oni koji se odnose na pripadnike osetljivih grupa stanovništva pa i delove stanovništva našeg grada čije su potrebe zanemarene u nekim segmentima života. Kroz planove za razvoj grada u urbanističkom i saobraćajnom segmentu definisani su problemi koje seosko stanovništvo ima kad su u pitanju usluge lokalnih institucija koje su uglavnom dostupne samo za gradsko stanovništvo. Postao je veoma evidentan problem nedostataka organizovanog gradskog prevoza ili ispostava nekih intitucija po selima jer je seosko stanovništvo sve manje mobilno, meštani naših okolnih sela su sve stariji pa će na ovom problemu biti potrebno da se u sledećih nekoliko godina dosta radi.
Dakle, ovaj način budžetiranja je i odličan mehanizam za korektiv, da se lakše i preciznije identifikuju problemi i da se fokus stavi na rešavanje. Linijsko budžetiranje je rigidnije i do sada je zbog stihijskog „prepisivanja“ stavki i opredeljenih sredstava iz godine u godinu samo je produbljivalo probleme.
