Tamarin čarobni svet igračaka
Na prethodnoj cvetnoj pijaci u centru Bečeja prolazeći pored jedne tezge bio je zaista izazov za roditelje sa decom da ih odvoje i nastave dalje. Šarene i veoma lepo i kreativno izrađene igračke zaokupile su pažnju mališana na prvi pogled.
Igračke su ručni rad Tamare Tančić iz Bečeja i razgovorali smo sa njom o tome kako je počela da se bavi izradom igračaka i to na ovaj način, gde nalazi inspiraciju i da li hobi polako počinje da prerasta u pravi mali biznis.
„Mama i njena koleginica Milojka Kačić, koju smo bezmerno volele (obe profesori u Tehničkoj školi u našem gradu) su učile sestru kako da štrika na pauzama između časova dok su je čuvale. Sestra je mlađa sedam godina od mene. Kada je napravila ceo jedan šal, ja prosto nisam verovala da je ona to stvorila sa samo dve iglice, ali sećam se,učinilo mi se da je mnogo jednostavno. U početku je mama pokušavala da me nauči, ali nisam imala strpljenja, vunica bi mi ispadala iz ruku, mrsila se, a rad nije imao ni oblik ni smisao. To me je ljutilo. Nakon jedne mamine baš kreativne serije igračaka kada je nastao i prelepi mačak Toša, sela sam i počela da gledam Jutjuba – heklanje – amigurumi tehnika za početnike. Napravila sam medveda (koji nije ličio na medveda) ali je meni bio i ostao poseban. Pravi unikat. I to je početak magije. Bilo je to pre otprilike tri godine. Od tada, svaki put kada ugrabim malo slobodnog vremena heklam sa mamom, uz kaficu. Satima… Bezbroj puta sam morala da rasparam sve. Svaki put sam pravila neku drugu igračku.“
Na koji način plasirate igračke i prodajete?
Sve mamine i moje radove možete videti na instagram stranici igracke_taki kao i na fejsbuku. Ispod svake objave je cena igračke kao i neke druge informacije. Prodaju smo započele pre godinu dana. Isključivo preko interneta. Ali kada sam shvatila da u Bečeju na Cvetnoj pijaci zakup tezge nije skup, poželela sam da vidim kako će ljudi reagovati na naše radove. Prezadovoljna sam rezultatom tako da ćemo učestvovati i na drugim manifestacijama.
Koliko je kreativan to posao i gde pronalizite inspiraciju za radove?
Potpuno je kreativan posao jer daje apsolutnu slobodu, u smislu boje, oblika, veličine i kvaliteta proizvoda… Za sada radimo isključivo po mustrama koje pronađemo na internetu na engleskom, španskom, portugalskom, ruskom i turskom jeziku jer najmanje ima na srpskom.. Probala sam sama da osmislim igračku, i uspela sam. Ali to nikako nije isplativo, jer mi za to treba previše vremena. Smatram da za takvu kreativnost treba mnogo više prakse.
Igračke koje pravite namenjene su za malu decu i potrebno je da se pri izradi poštuju sve preporuke i standardi bezbednosti dece?
Da, najbitnije je da igračka bude bezbedna za dete. Moramo da obezbedimo da sitniji delovi, sigurnosne oči i sigurnosni nosići budu od materijala koji dete ne može da proguta i koji nabavljamo preko interneta uglavnom na stanici PetBra. Vunicu kupujemo u ABC-u u Bečeju kao i u pozamanteriji „Saraˮ u Novom Sadu. Ono što je veoma bitno je da sve igračke mogu da se peru u veš-mašini na 30 stepeni, ali se ne preporučuje da se stave u mašinu za sušenje veša. Punjenje u igračkama je silikonsko. Time se uglavnom pune jastuci.
Kada su u pitanju same igračke, šta sve mališani mogu kod vas da pronađu i da li postoji mogućnost da se naruče neke oblici, tematski proizvodi?
Kod nas možete da pronađete unikatne mace, zeke, slonove, kuce , delfine, žabe, kornjače, nilski konji i još mnogo toga u raznim bojama i veličinama, od različite vunice. Takođe pravimo i ćebenca za bebe, zepe, kape i šalove za sve uzraste…Trudimo se maksimalno da ispunimo želje mušterija.
Da li imate adekvatan prostor za rad, radionicu?
Što se tiče prostora za rad. Heklamo kod kuće, u dnevnoj sobi. Obe smo zaposlene i najviše volimo kada završimo sa poslom kao i drugim kućnim aktivnostima da sednemo jedna pored druge i da heklamo i tako satima. Dešavalo se nekada da radimo i celu noć kako bismo stigle da napravimo određeni broj naručenih igračaka. Najviše mi je trebalo 36 sati za jednu igračku, a najmanje 2 sata.
Da li hobi može biti i isplativ ili čak eventualno posao?
Ovaj posao bi mogao biti savršen, ali ovde, u Srbiji, baš i ne može da se naplati kako bi to zaista trebalo. Igračku, koju mogu da pronađem na Amazonu za 60 evra, ja napravim ovde za 1500 dinara, pa čak i na tu cenu dobijem negativne komentare od pojedinaca. Kada se preračunam, često mi sat rada izađe 20 dinara, ali to nekako i nije bitno, jer je neopisiva sreća kada vidim kako se dete obraduje nečemu što sam ja stvorila. To je neprocenjiv rezultat svega ovoga. Mama i ja smo zajedno u ovom poslu. Rad nam se potpuno razlikuje i nije mogiće da napravimo dve iste igračke. Baš zbog toga i jeste svaka igračka za sebe unikat. Tokom ranijih povremenih prodaja i sada, naše su igračkice stigle u Novi Sad, Beograd, Zrenjanin, ali i u Bijeljinu, Mostar, Zagreb, a zatim Beč, Budimpeštu, Davos…
Znači, sve što je na internetu, na fejsbuku, može da se naruči. Da li spremate nešto posebno za predstojeću prazničnu sezonu?
Sve radove koje možete da vidite na instagramu i fejsbuku možemo ponoviti po želji pojedinca. Trenutno spremamo kape i šalove za zimu, kada to završimo imamo u planu Sneška Belića, deda Mraza, irvase…
