Vlada Srbije: Uredba o energetski ugroženom kupcu

Iz Vlade Srbije najavili su da bi uskoro trebalo da usvoje Uredbu o energetski ugroženom kupcu koja bi u teoriji omogućila građanima lošeg materijalnog statusa da struju, gas i toplotnu energiju dobiju po povlašćenim cenama.

Prema toj uredbi da bi ostvarili ovu pomoć domaćinstva sa jednim članom porodice trebalo bi da imaju primanja do 18.000 dinara mesečno, umesto dosadašnjih 15.000 dok će se na primer za domaćinstva sa šest i više članova granica od 36.000 dinara povećati na oko 70.000 mesečno.

No kao i ranijih godina kada su bile donošene ovakve „povoljnosti“ i mere ekonomske zaštite kupaca energenata one su uglavnom bile van domašaja stanovišta koje živi na ivici ekstremnog siromaštva sa gomilom problema koje život u takvim okolnostima nosi sa sobom. Kada je struja u pitanju pre nekoliko godina bili su od strane EPS-a nuđeni reprogramiranju dugova ili programi ostvarivanje prava na niže cene struje. No sve ove „pogodnosti“ su najčešće bile uslovljene sa uglavnom nemogućim zahtevima kao što je uslov da se one odnose samo na one korisnike koji redovno izmiruju obaveze, što većina socijalni ugroženih nije u mogućnosti ili samo za one koji imaju toliko mali utrošak struje u domaćinstvu da je pomoć skoro nepotrebna. Kada se sagleda ovakva praksa i kada pretpostavimo da će za dokazivanje lošeg materijalnog statusa za ove programe biti usvojena i prilično komplikovana birokratska procedura skora sa sigurnošću možemo pretpostaviti da će te mere najmanje pomoći onima koji su zaista socijalno ugroženi.

Već na samom početku, a uredba nije još ni usvojena, postavilo se pitanje kako će se prijavljivati neregistrovani podstanari ili da li će socijalna davanja koje osobe ili porodice primaju biti „otežavajući“ faktor da se stigne do ovih subvencionisanih programa i mnoga duga pitanja. Pored toga da bi eventualni korisnici dobili mogućnost da koriste jeftiniju struju ili grejanje potrebno je da oni o tome budu i informisani.

Mnogo porodica nema društvene mreže, internet, veoma veliki broj socijalno ugroženog stanovništva nema načina da se informiše o tome da li imaju pravo na pomoć, da li im nešto sleduje po Zakonu. Jedini način komunikacije koji im preostaje i eventualno jedini izvor informacija je međusobna komunikacija tj. da jedan od drugog saznaju na šta imaju pravo. Pored toga, a s obzirom na to da ova Uredba još nije usvojena, vrlo je moguće da će ona stupiti na snagu zajedno sa najavljenim poskupljenjem struje. Što samo znači da se svi ti mogući korisnici Uredbe opet vraćaju na početak, na to da im je struja opet skuplja, da im je grejanje preskupo da bi mogli da ga plate.

Uz svu hvalu Vlade Srbije ova uredba nije nešto što je specifičnost i neki posebno humani potez vlasti, takve uredbe imaju skoro sve zemlje i EU i u regionu. To je standard bilo kojeg socijalno odgovornog društva jer i za socijalno ugroženo stanovništvo energenti od kojih im zavisi preživljavanje moraju biti dostupni. Pored toga ostavlja se i pitanje na koji način će ne sve to reagovati i javna preduzeća koja imaju monopol u ovoj državi a koji bi logično nakon donošenja ove uredbe snosili teret ovih mera.

Može se lako pretpostaviti da će pronaći način da ove subvencije ili umanje administrativnim zahtevima ili da ih uslovljavaju i na taj način svedu broj eventualnih korisnika. Program npr. za jeftiniju struju za socijalno ugrožene već postoji ali ga veoma mali broj potrošača koristi. Prema staroj Uredbi jeftinu struju i gas imalo je oko 70.000 građana u Srbiji, dok bi prema novoj ovu pogodnost moglo da iskoristi oko 200.000 domaćinstava. Naravno to je i do sada i tako će verovatno biti i ubuduće samo teorija jer najveći broj od tih i 70 i 200 hiljada potencijalnih korisnika ne znaju kako da ove pogodnosti iskoriste. Praksa je pokazala da je procenat zaista socijalno ugroženog stanovništva koji se prijavi na ove programe je skoro zanemarljiv u odnosu na stvarni broj siromašnih u Srbiji koji bez umanjenja računa za energente teško mogu da prežive.