Petefi Šandor – 200 godina od rođenja
Na samom početku ove godine (1. januara) navršilo se tačno 200 godina od rođenja jednog od najvećih mađarskih pesnika i revolucionara Petefi Šandora. U našem gradu čak nekoliko ustanova, kulturno umetničkih društava sa ponosom nose ime ovom mađarskog književnika, novinara, revolucionara … Iako je veoma rano preminuo ostavio je za sobom neizbrisiv trag na kulturno nasleđe u ovom delu Evrope. Petefi Šandor je bio reformator mađarske poezije, u koju je uneo narodni duh i kao jedan od najistaknutijih mađarskih lirskih umetnika bio je veoma poštovan među svojim sunarodnicima ali i širom Evrope.
Prve pesme je napisao kao gimnazijalac i veoma brzo se proslavio, postao je jedan od najomiljenijih i najčitanijih mađarskih pesnika do danas. No, veoma rano je i napustio školsko i akademsko obrazovanje, posvetio se književnom radu, novinarstvu i aktivnostima vezanim za revoluciju. Svetsku slavu ipak najviše je dostigao ljubavnom, deskriptivnom lirikom sa revolucionarnim motivima. Kada je čisto ljubavna lirika u pitanju bio je pravi predstavnik svoga vremena, romantičar koji peva o svojim intimnim osećanjima i raspoloženjima. Njegovo pevanje odlikuju jednostavnost i neposrednost obogaćeni motivima iz narodnog života. Pisao je i novele, romane i drame.
No, ono što je svakako najviše obeležilo njegovo delo i život je bila politika, političko delovanje. Ponesen idejama Francuske revolucije kao kritičar tadašnjih društvenih normi, republikanac po ideologiji, kritičar poredka koji je manjinske narode u okviru Austro-ugarske stavljao u nezavidan položaj, od 1847. godine svoje pesništvo ali i svoje delovanje uopšte stavio je u službu nacionalnog oslobođenja. Povezao je svoj rad sa revolucionarnom tematikom i jakom željom za slobodom, a sopstveni pesnički zadatak video je u ulozi pesnika vizionara. Učesnik je revolucije 1848. godine, tačnije Petefi je bio jedan od ključnih ličnosti u oblikovanju te revolucije. Od tada pa ubuduće postao je jedan od simbola težnje ovog naroda ka samostalnosti i slobodi.
Šandor Petefi je bio veoma voljen i cenjen pisac kod svih južnoslovenskih naroda. Jakov Ignjatović je pisao o susretu s njim 1884. godine, Jovan Jovanović Zmaj je cenio Petefija i na srpski jezik preveo i prepevao dvadesetak pesama, o njemu je sa oduševljenjem i tugom pisao i Đura Jakšić. Veoma velik broj naših pesnika posebno iz vremena neposredno nakon njegove smrti su prevodili njegove stihove. Na mađarskom jeziku objavio je zbirke pesama „Krčma“ (1843. godine) „Biseri ljubavi“ (1845. godine) „Oblak“ (1846. godine) „Pjesma nacije“ (1848. godine), epove „Vitez Janoš“ (1844. godine) i „Apostol“ (1848. godine) i roman „Dželatov konopac“ (1845. godine). Kroz poeziju i prozu pokazao je i svoj karakter koji ga je i odveo u pesništvo ali i na bojna polja revolucije bio je jak karakter, tvrdoglavi samotnjak, koji voli vino, mrzi sve vrste ograničenja i strastven je u svemu što radi.
Petefijeve pesme su danas deo su lektire za osnovne i srednje škole u Srbiji, Mađarskoj, Hrvatskoj ali tragovi njegovog uticaja na kulturu južnoslovenskih naroda vidljivi su i na drugim poljima, jer se njegove pesme ne izvode samo na književnim večerima nego su deo i srednjeevropskog narodnog stvaralaštva i folklora, muzički obrađene deo su i kulturne tradicije ali i one kafanske narodne koja odzvanja širom Panonije. Širom Vojvodine često se mogu čuti tamburaši kako sviraju „Ako si ti pupoljak od ruže“ ili „Na kraj sela čađava mehana“ (prevod Jovana Jovanovića Zmaja), iako neretko ni muzičari ni publika ne bi mogli da kažu ime umetnika koji ih je napisao. I veliki mađarski kompozitor Franc List je ukomponovao nekoliko Petefijevih pjesama u svoje kompozicije.
Najlepše prevode Petefijeve poezije i proze na srpski jezik potpisali su Jovan Jovanović Zmaj i Laza Kostića ali većina književnih stručnjaka danas preferira prevode koje je uradio Danilo Kiš znat-no kasnije, verovatno zbog vremenske perspektive i distance jer je van tog romantičarskog konteksta Kiš imao više uvida u to šta je za mađarsku ali i južnoslovensku književnost i kulturu tog vremena značila poezija i proza Petefi Šandora.
Petefi Šandor poživeo je tek 26 godina, 31. avgusta 1849. godine stradao je u bici kod Šegešvara, tada grada u Austrougarskoj monarhiji, koji je danas deo Rumunije. Bitka je vođena kao deo mađarskog rata za nezavisnost (1848-1849), a sukobile su se se mađarska revolu-cionarna vojska i ruska armija. Pobedu su odneli Rusi. Njegovo telo nikada nije pronađeno. Rođen je 1823. kao Aleksandar Petrović, njegov otac Ištvan (Stevan) Petrović bio je srpskog porekla a majka Marija Hruzova Slovakinja. Sam Petefi Šandor je kasnije pišući za novine promenio ime potpisujući se kao Petefi Šandor. Njegova porodica vodi poreklo od grane porodice Petrović iz Baje, koja se preselila u Keškereš krajem 18. veka, u mesto koje su mahom naseljavali Slovaci.
