Gradski muzej: Izložba „Naš Domazluk“
U Gradskom muzeju u Bečeju trenutno je postavljena etnološka izložba pod nazivom „Naš Domazluk“ čiji je autor kustos-etnolog ove ustanove Dušan Ivetić. Tema ove izložba su predmeti iz pokućstva koji su deo etnološke zbirke Gradskog muzeja Bečej. Ovo je istovremeno i „konačna“ letnja postavka koja će trajati do početka septembra meseca.
„Nukleus postavke čine predmeti koji su se koristili za pripremanje hrane, razni mlinovi za kafu, orahe, biber. Razni drveni slanici, drvene kašike, viljuške i drugi predmeti vezani za kuću i okućnicu. Na izložbi će se naći i razne lampe koje su služile za osvetljavanje prostorija, ali i razni kalupi koje je muzej dobio od porodice Đere, vlasnika ciglane pre Drugog svetskog rata“ – kaže Dušan Ivetić.
Domaćinstva na ovim našim prostorima često su bila velika, kompleksna u nekim prošlim vremenima. Salaši su posebno bili složeni ekonomski organizam. Život na salašu ali i ekonomska nezavisnost ovih malih „preduzeća“/gazdinstava zahtevala je dobro organizovanu logistiku kada je u pitanju svakodnevno funkcionisanje. Ova izložba nam danas pokazuje kako se odvijao život na salašima i u seoskim domaćinstvima u nekim drugim vremenima, u prošlosti i to kroz upotrebne predmete koji su korišćeni za pripremu hrane ali za druge kućne poslove. Odvijanje porodične dinamike iz nekih prošlih vremena može se najbolje sagledati kroz te „domaćinske“ predmete koji su svakodnevno bili u upotrebi.
„Bilo je i do 50 duša koje su živele na jednom salašu. Trebalo je to nahraniti. Možete misliti koliko je samo hlebova trebalo da se spremi za jedan dan, koliko cipovki je trebalo da se stavi u te naćve.“ – kaže Dušan Ivetić.
Ono što je specifičnost ove izložbe je da se na skoro svim tim predmetima jasno vide tragovi korišćenja što pokazuje koliko su oni autentični ali svedoči o tome šta su ti predmeti značili za članove domaćinstva koji su ih koristili. Vide se tragovi „popravki“, krpljenja, jednog odgovornog „domaćinskog“ odnosa prema stvarima.
„Ovo su predmeti koji su za neke ljude uspomene, dok su za druge, mlade ljude, gotovo novi predmeti, jer se sa njima nikada nisu susretali. S druge strane, njima je verovatno i najzanimljivije što mogu da vide ovu izložbu jer na taj način oni mogu da uporede pred-mete iz prošlosti sa uređajima koji se danas koriste u domaćinstvu i kako su se razvijali ili po čemu su slični.“- rekao je na otvaranju izložbe direktor Gradskog muzeja Bečej Akoš Tojzan.
Jedna od zanimljivih kolekcija na ovoj izložbi su i pleteni proizvodi i predmeti: korpe različitog oblika i veličine, koje su se pravile od rogozine i vrbovog pruća.
„Nekada su majstori pri izradi korpi od pruća, s jeseni, obično u oktobru, sadili vrbe i kada su bile spremne za obradu sekli su ih pri dnu i nosili kući gde su ih sortirali. Nakon toga, pruće se vezivalo u velike gomile i tako vezano kuvalo u velikim kazanima nekoliko sati. Posle kuvanja, kada se voda ohladila, pruće se vadilo i skidana mu je kora. Zatim se pruće raširilo i sušilo na suncu i tada je bilo spremno za rad. Pre rada pruće se umakalo u vodu da bi dobilo na savitljivosti i da ne bi pucalo u toku same obrade. Prut se obično delio na tri dela i ti delovi su se provlačili kroz posebne drvene oblice koje su zarezane u žljebove. U tim žljebovima pruće se cepalo. Srž se zatim, pomoću noža, odstranjivala ručno.
U zavisnosti od modela rade se razne vrste pletenja: okruglo, kockasto, ovalno i drugi oblici. Uvek se prvo uradi dno koje se zatim ekserom pričvrsti za klupu da bi gornji deo mogao slobodno da se radi“- rekao je o ovoj kolekciji Drušan Ivetić.
Foto: Gradski muzej Bečej
